Input your search keywords and press Enter.

PIĐAME NA RIGE

Potresi koji u zadnje vrijeme tresu hrvatsku političku scenu Pupovac-Plenković- Kovač –Stier, otkrit će kako je daleko veće zlo ono koje se dogodilo u Uzdolju. Uhićeni su počinitelji i sve se izgleda smiruje. Ali neće, podmeće li Srbija Hrvatskoj ili u „ratnoj kampanji nekome pomaže“ kako bi ponovo zavladalo krvoproliće u ovoj zemlji luđaka da đente Balkanika. Zapadna civilizacija je od Francuske revolucije do danas krvavo i mukotrpno gradila tekovine ljudskih prava i građanskih sloboda. U brojnim ratovima proliveno je more krvi za te vrijednosti. A sada vidimo kako u nekim zemljama europske unije pobjeđuju radikalni desničari, euroskeptici, protivnici gay prava, abortusa, imigracije i slično.
Je li jačanje krajnje desnice u Europi samo privremeni trend koji će doći i proći ili se radi o putu u jednom smjeru?
Hoćemo li se vratiti ne daj Bože opet u ‘piđame na rige?’
Hoćemo li zaboraviti milijune nacističkih žrtava?
Kažu kad hraniš siromašne, nazivat će te kršćaninom, a kad kažeš kako nije u redu da siromašni nemaju hrane, nazvat će te komunjarom.
Ako si na strani antifašista nisi in; koji je za mene jednak humanizmu, svakodnevnoj ljudskosti koja je dio spomenute ljepote poezije.
Naprijed ili nase, to bi sve podrazumijevalo neki pseudoreligijski fiksirani idealni cilj prema kojemu se teži, ali u stvari se sve samo prilagođava okolnostima, a konzervativnije i liberalnije faze često pri tome izmjenjuju.
Sve je pitanje ravnoteže!
Kad sve pođe previše u lijevo onda uslijedi čvrsti šamar s desna.
Naravno, vrijedi i obrnuto.
Dok je tako sve štima.
Ali više ne štima!!
Problemi nastaju kad je protuteža slaba ili nepostojeća. Kao naša oporba!?
Daleko veći problem je što oporbeni SDP-u još uvijek puni gaće od stigmatizacije *zločinačke crvene zvezde * i, ako si simpatizer ljevice ljudi zaziru, prepuštaju taj protestni krik konzervativcima i radikalnoj desnici, na čemu ona nosi poene i stječe političku moć prema centru, te dovodi populizam, halabuku, i veliku opasnost na velika vrata na pol. scenu.
Sloboda nije da ti možeš raditi što god poželiš, nego da te nitko ne može prisiliti da radiš nešto što ne želiš.
Europa je postala svjesna da projekti sloboda i multikulturalnosti su izumrli. I sada pokušavaju spasiti što se spasiti da. Zamisao je bila dobra, sve bi funkcioniralo savršeno kad ne bi postojala grupa koja bi nametala svoje stavove ili tražila iznimke u tim slobodama.
Dakle, prevladavanje lijevih stremljenja obično je logična posljedica materijalnog blagostanja i ekonomskog rasta (kao npr. 60-tih godina prošlog stoljeća) i obrnuto, svjetska recesija, ova aktualna od koje će potpuni oporavak još dosta dugo trajati, jasno je da uzrokuje ekstremno desna vrlo opasna skretanja. Dobar dio promjena zapravo vodi dekadenciji društva. S dekadencijom društva imamo pojavu gubitka morala, nestaje osjećaj za dobro i loše, slobode se preširoko tumače, nema stege, nema kaznene odgovornosti jer se u postupcima svi pozivaju na slobode. Zakoni labave, pravosuđe se razvodnjava i nestaje osnovni stupanj kontrole.
Određene promjene u povijesti su bile dobre. No sada već polako gubimo nit: Liberté, égalité, fraternité…
Tko zagovara razvoj nanotehnologije? Pronaći lijek za rak? Očuvanje okoliša? Voda? Što ćemo jesti sutra? Hoće li konkretno nešto razvojno proizaći iz toga?
Sloboda medija koja je vodila slobodi govora i mišljenja, povećala je stupanj demokratičnosti te suzbila autoritativnost i lijevih i desnih režima. I možemo je promatrati kao naprednu mjeru, ali koja ponovo slabi.
Dok današnja ljevica dobiva uvijek jedne te iste udarce ala ‘samo se vi tješite svojom nedokazanom pameću, jačanje krajnje desnice označava poraz aktualne politike koju vodi EU. Očito je da su globalizacija i multikulturalizam propale ideje koje se ne mogu više silom nametati europskim narodima. Političke elite su totalno nezainteresirane za probleme vlastitog naroda, žive u svom svijetu salonskog laprdanja i brige za vlastitu fotelju. Kao odgovor na to jačaju nacionalističke stranke koje zagovaraju tradicionalne vrijednosti i snažnu nacionalnu državu.
Ukoliko se ne zaustavi zlo na vrijeme ‘pripremit će se piđame na rige?!?’
Ali, Gundulić je to sažeo: Kolo sreće se okreće, tko bi gori, sad bi doli, tko bi doli, sad bi gori. Nažalost, tko nije naučio…to je povijest.

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *