Input your search keywords and press Enter.

“Party On” po naški

Nakon princa Harryja i Beyonce i američki show “Party On” koji se emitira na TV kanalu E – Hvar je izabran kao destinaciju za odličnu zabavu. Voditeljica J. MacInnes Wood – pronalazi najbolje svjetske prijestolnice zabave među kojima je i Hrvatska, a Hvar opisuje najsunčanijim otokom u Europi i mjestom u kojem se i princ voli zabavljati. Hvar se tako našao uz bok turskog Istanbula, grčkog Mikonosa, talijanske Costa Smeralde, francuskog St. Tropeza, španjolske Ibize i marokanskog Marrakecha.

A Dubrovnik!

Uvijek ista storia! Niente ili malo! Čim na zvoniku otkuca dvanesta ura, gosti mogu slobodno poći u postelju, a bome neće baš naći mjesto za štogod izjesti u Gradu.
Evo neku večer začulo se u Gradu dobar sax & DJ – furesti poskočili za zabalat, opustili se malo, razvukli osmjehe, a atmosfera super; giusto pet minuta pasalo iza ponoći …kad evo ti policije!
Divan prizor.
I što rijet; Grad je samo jedna velika “konfekcija”, restoranđija, candy shopova i suvenirinica, a ispod te razine kad je riječ o noćnim zabavama; zahebancij…
Osim znamenitosti i povijesti Grada, prosječan turist nema ni jedan razlog za posjet Dubrovniku više od dva dana, a na to se sve i svodi; česta zamjerka gostiju da jednostavno nemaju gdje potrošiti novac i đe se zabavit.
Naime, zabavnih sadržaja nema, nedostaje noćnih clubova, nedostaje otvorenih prostora za zabavu i van gradskih naselja, gdje možete otići i tulumariti cijelu noć, a da nikome ne smetate. Prije dvadesetak godina standard su bile diskoteke, samo su one bile popularne. Onda su došli lounge barovi, ali danas ljudima treba otvoriti nove vidike, jer može se raditi i drugačije; otvoriti restoran i noćni bar zajedno! Nadam se da će taj trend profunkcionirati i kod nas; više se ne govori o ekonomskoj moći, nego to postaje ugostiteljski standard. U svakoj zemlji diljem Europe postoje oni koje diktiraju trendove noćnog života, načine provoda i mjesta koja postaju “in” i koje morate posjetiti. Je li to TZ Grada i lokalna uprava, te pusti uredi koji brinu za turizam koji bi osigurali uvjete kako bi glazbeni menageri i sami vlasnici vidjeli šire i počeli ulagati? Evooo; ne postoji netko ili nešto u Gradu koji se bavi kreiranjem noćne scene!? A što bi danas falilo da se na platou Srđa ponudi super mjesto za zabavu; u našoj mladosti gori se išlo u disco žičarom! U Hrvatskoj vlasnici otvaraju lokale po principu “uzmi solde i nemoj da sjede u stočiću dugo! Kava glazba, kakvi janjci, kakvo trendovsko mjesto!“ Pa primjerice, kad dođe bend na gažu, gazde često očekuju od njih svoj repertoar po njihovom ukusu, a da pritom nemaju niti minimum pristojnosti u razgovoru s tim ljudima, umjetnicima, profesurima, ne postoje niti minimalni tehničke uvjeti za nastup, tako da se ama za sve izvođači moraju pobrinuti sami; po principu – tko si ti, a znaš li tko sam JA!? Gomno u karti! Sorry!
Tko od njih ima feeling kako bi u svom objektu izvukli i svu svoju kreaciju ili dali slobodne ruke glazbenicima kako bi stvarali dobar imagine u Gradu ili šire?
Ova izvješća sa suhoparnim brojevima o noćenjima koji obaraju sve rekorde prijašnjih godina su propito smiješna! Unatoč recesiji koja sve više vlada svijetom, ni jedno od tradicionalno jakih tržišta, poput Njemačke, Italije, Francuske, Velike Britanije ili SAD-a, ne bilježi značajniji pad, dok je svijeta i vijeka čeljad se moraju odmoriti i zabaviti, a da kako bi ovaj bogato-siromašni svijet fukciono…
Imamo i drugih mišljenja: „Na ovaj način, snižena je turistička kategorija cijele destinacije, nezadovoljni su i oni koji žele spavati i oni koji se žele zabavljati, nezadovoljni su gosti, gospodarske mogućnosti su sužene, profitira jedino par poduzetnika koji u nekoliko kvadrata poslovnog prostora mlate novac prodajući alkohol i buku lošinjskim maloljetnicima kojima se ne nudi ništa drugo osim toga…“
Ibiza, Amsterdam, Pariz, Barcelona, Kanarski otoci, stvarno se ne mogu usporediti s Dubrovnikom, ne zato jer tamo posvuda trešti, nego jer nigdje ne trešti, osim u za to određenim dobro opremljenim zatvorenim prostorima, koji odlično zarađuju jer posjetiteljima nude IZBOR različitih zabavnih sadržaja.
Ibiza nije primjer turizma koji čuva mjesto od devastacije, upropaštena je masovnim turizmom ko’ i mi, ali i tamo makar vrijede pravila; da prava jednih (na zaradu i na zabavu) ne narušavaju prava drugih (na san i odmor).
I ne može se u par mjeseci ljeta zaraditi za cijelu godinu – pogledajte Ibizu, ona živi daleko dulje. Da se ulaže u bilo kakvu ponudu van kupanja, sunčanja i urlikanja na rivi za toplih noći, onda bi se dulje moglo i zarađivati. Poznate svjetske destinacije su prvenstveno postale poznate i zbog dobrog noćnog života koji je kičma turizma. Sve može funkcionirati, ali ako nema noćnog života, nema ni turizma. Netko će reći da Hrvatska želi elitni turizam, ali mi nemamo u glavama osnove za elitni turizam.