Input your search keywords and press Enter.

Ono što ne volimo kod drugih nalazimo u sebi

Evo…ove jopet; predugo, neda mi se čitat – reći će netko.
Tko o čemu ja po svom!
Boli me duša, ali bi trebalo boljeti i Hrvatske bogatune. Gladna djeca kradu užine u školama, a ravnatelji osnovnih škola tvrde kako dio djece na nastavu dolazi gladna. Ali ‘Projekt nataliteta’ od strane vlasti guraju svoje!? Lahko im je gurat, a tko će ih nahraniti? Koliko rasprava i pisanija oko abortusa? Pitanje je da uz svu rastrošnost države, preogromnim birokratskim aparatom i uhljeba, crkava, tajkuna, pored silnog izdvajanja za tisuće i tisuće besmislenih udruga, možemo li odvojiti iz budžeta!? Dok neka djeca u kuhinji traže suhi kruh, druga djeca u očaju otimaju hranu fizički slabijima. Uprave škola se brane kako na natječajima za sufinanciranje marende nema dovoljno sredstava za svih!?
Treba li ovo država osigurati, zar na kraju krajeva kad plaćamo za školstvo ne izdvajamo ujedno novac i za tu prehranu u školi….!? To je tako; uvijek ista priča – nema se! Kad ljudi oguglaju iznutra, kada mračina neprimjetno mrvicu po mrvicu uvuče u ljudsku dušu, a na licima svijetli fasli osmjeh na Izborima ili u bližnjemu; Poruka ima samo jedno značenje – slab sam iznutra, a grub sam izvana! Unutra je nemoćan, a izvana je nadmoćan. I tome… tako u ovim vremenima nažalost…! Možete govoriti, pisati, objavljivati knjige, pitati se što je se to događa EU parlamentarcima, što se događa u našoj zemlji, ili u Somaliji, ili u Gvatemali; odgovor je uvijek samo jedan; ‘Amor nije amor, zlato je amor!’ Čeljad od svojih načela ne mogu utjecati na poboljšanje i utjecati jer bi se samo izložio opasnostima! Odnosno, može, ali se mora odreći ‘sebe’ kako bi se prihito sjajnih ponuda; uspješnosti, glamuara u javnom bljeskovitom življenju… Imamo onih koji su bez doručka, a i onih kojima se helikopterom nose, i takva neravnoteža pojavila posljednjih 20 godina, i naravno produbljuje jaz između bogatih i siromašnih!
Je li bolje ostati vjeran vlastitim načelima i povući se u osamu!?
Je…definitivno!
Jeste li ikad sreli osobu bez duše?
Oli postoje ljudi bez duše!? Da, odmah ih uočim: hodaju kao zombiji, pričaju sami sa sobom tj. sa slušalicama u ušima, klibere se… ‘mrtvi’ i ko’ da su u nekom trajnom vegetativnom stanju. Ne slušaju vas, gledaju kroz vas. Smrknu se kad osjete; dobru vibru; ko da nanjuše!? Komuniciraju samo sa sebi sličnima; materijalnim tijelom, tj. ego s egom! Koliko imaš!? Jbt… Imo’…pa ne imo! Ima jedna pametna rečenica baš iz područja psihologije i istinita je u većini slučajeva; ono što ne volimo kod drugih ljudi, nalazimo u sebi…!
Ajoooj…što i zar ja moja seko u lijepo njihovoj!?
Ne, fala Bogu; ima diference! Dobro; maaa…kako ga god to nazivali, tražili molili, ono dijeli svoje ‘blago’ s nama, dajući nam osjećaj zaštićenosti i zadovoljstva, koji su nam bolno nedostajali kad se dogodi patnja u muka i čemer. Ehhh…onda moramo odraditi neke posle ne očekujući kako će to netko drugi odraditi umjesto nas; dijeliti ‘bogatstvo’…umjesto što ga nagomilavamo znači kako smo dobili pomoć kad smo je itekako trebali. Pak… ako smatramo sebe boljima od drugih, sve ćemo izgubiti; skromnost je izgubljena. Finito! Gotov si – živ, a mrtav! Biti bogat čovjek, a ipak ostati skroman, znači biti posvećen; samo onda imamo blago u sebi i u svom bližnjemu kad oni ne osjećaju kako su u našoj sjeni ili pod nadzorom! Kad smo dobili blagoslov ili pomoć, još smo više skromniji i savjesniji, a ne nikako manje! Jesu li moćnici su zauzeli mjesto Boga ili nevidljivih Sila!? Da, to se upravo i događa u velikom broju ljudskih duša, ali tada se više ne mogu dobiti odgovori –pomoć na naše jauke, molbe, nepravde, znati ispravne odluke za sebe i u sudbinskom vođenju ljudi. Tišina. Vlada šutnja zbog onog što ga nije dostojno u nama.
Quo vadis Croatia!?!

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *