Input your search keywords and press Enter.

O PROCESIJI KOJA SE ODVIJA TREČEG DANA VELJAČE I O BLAGDANU SVETOGA VLAHA

Nakon prošlogodišnje delubije na 1047. Festi od sv. Vlaha,  kada je puk ostao bez svog procesjuna, a ne pamti se kada se to zadnji put dogodilo… pa je zavladala opća depresija. Kako li će biti ove godine  i tko će doći na Festu, savjetovala bih uvaženim gostima neka dobro pogledaju vremensku prognozu, jerbo su ove godine i parlamantarni izbori, a eto znamo kako je finulo po Predsjednicu; bože’ mi prosti…       
Donosim djelove Filipa de Diversisa (Philippus De Diversis de Quartigianis – Zdenka Janeković-Römer), poznatog pedadoga i humaniste koji je djelovao u Dubrovniku. Rodom iz Lucce, boravio je od 1434. do 1444. u gradu kao ravnatelj više škole, u kojoj je poučavao latinski i talijanski jezik, retoriku i filozofiju, a možda i pjesništvo i etiku. Upravo mu je ta životna epizoda namrijela povijesno pamćenje, jer je u Dubrovniku stvorio najveći i najvažniji dio svoga opusa: „Opis zdanja, vladavine i hvalevrijednih običaja slavnoga grada Dubrovnika“. U svom djelu pripovjeda o ljepoti i veličanstvenosti grada i okolice, a bilježi tradiciju i korisne obavijesti za trgovce, putnike ili pak zanimljivosti za one koji će samo čitati o Dubrovnika. Govori se kako je njegova krv bila miješana pučka i plemička, upravo onakvom nad kakvom se zgražao u „Opisu Dubrovnika“ hvaleći dubrovačku vlastelu  što ne dopušta „da im se vrline predaka kvari utroba neplemenite majke“. No, naslov ser uz njegovo ime potvrđuje da mu je  mletačka  vlast priznavala ugled ravan plemiću.

PRUTIĆ

„I tada gospodin nadbiskup silazi s mjesta koje se zove Svetište nad svetištima, noseći neke moći. Gospodin knez ga prati ili ide pred njim sa svijetlom. Nakon gospodina poglavara korača neki vlasteoski momak, čija je zadaća da nekim prutićem, udara one koji bi drsko pokušali dodirnuti moći ili ih sramotno poljubiti. Potom jedan po jedan silaze drugi svećenici, opati, monasi i pripadnici prosjačkih redova, a svi noseći moći. Iz počasti prema moćima ispred svakoga od njih kroči po jedan vlastelin ili došljak s gorućom svijećom. No, u moje vrijeme nisu nosili šibe, možda stoga što je puk postao uljudniji nego obično.  Onih koji nose moći  ima onoliko koliko i onih koje nose voštanice, katkad više od šezdeset…

DODIRIVANJE RELIKVIJA BLAGOSLOVLJENOM SVIJEĆIM        

Uz oltar stoje neki plemići koji čuvaju moći. Njihova služba prestaje kada završi svečana misa, jer tada, uz svjetlo svijeća, sve ove relikvije, odnose natrag u kapelicu za moći. Prema takvom rasporedu procesija obilazi oko crkve. S obje strane skuplja se veliko mnoštvo ljudi koji nose blagoslovljenje svijeće i njima dodiruju svete relkivije, a sami sebe naoružavaju znakom križa i tim dodirom. Savkom od onih momčića koji slijede za leđima svećenika, zato što ih je izabralo Malo vijeće, iz općinskih blagajni daju u ime nagrade za njihov trud dva groša iz dobara općine…         

KONJIMA I KOPLJEM U SREBRNI PRSTENAC                                                           

Poslje objeda, gospodin knez poziva mladu vlastelu i zapovijeda da se prirede kola, troskoci i vesele zabave, uz svirku truba i frula, da kao što su jutro posvetili spasu duše, vrijeme poslje objeda posvete radosti i ugodi tijela. Katkad, pak muška mladež na konjima s kopljima juriša na ovješeni srebrni prstemac od četiri unče; da bi zabava trajala dulje i imaju tri takva prstena. Onaj koji tri puta u trku kopljem zahvati prsten, osvaja ga. O osmini blagdana odlazi gospodin biskup, a s njime i gospopdin knez i Malo vijeće, u hram sv. Klare, gdje se tog jutra slavi svečana misa u čast svetoga Vlaha. Petnaestoga, pak, dana u crkvi s vetoga Vlaha na sličan način svečano se štuje njegov blagdan. Ovaj trostruki blagdan slavi se u razdvojene dane, jer gospodin biskup ili gospodin knez ne bi istodobno mogli biti u trima crkvama.                                                                                         

KAR ILI BERLINA ILI STENDARD PRAVDA ORLANDOVA MAČA

Budući je ovaj grad posvećen trgovini, neki su, zbog svoje nesreće nevještog trgovanja, pritisnuti tugovima prisiljeni napustiti grad, obitelj, prijatelje jer bi bili zatvoreni u tamnicu. Da bi se, dakle, ti dužnici mogli pogoditi s vjerovnicima, te posjetiti grda, tri dana prije blagdana, tj. izjutra posljednjeg dana siječnja podiže se usred Place, na velikom kvadratnom stupu, vrlo visoko deblo, dužine obujma jarbola najveće lađe i uglavi. Taj se stup zove kar ( ili berlina je bio stup sramote, mjesto namjenjeno kažnjavanju ili odakle su se izvikivale odluke vlasti),  i Orlando koji drži mač pravde. Nakon što moranari, uz zvuk trube podignu stup, na vrh se postavlja barjak s. Vlaha, i svi dužnosnici sigurno mogu dolaziti u grad i ondje mogu slobodno ostati sedam dana tijekom kojih mogu sklapati ugovore s vjerovnicima. Budući da se, dakle, zastava spušta osmoga dana, tijekom tih sedam dana zamire žagor svih građanskih i krivičnih parnica. Naime, nitko nije prisiljen bilo kome platiti dug protiv svoje volje, ako bi se za to vrijeme netko pronašao krivim, kažnajvanje bi se odgađalo sve dok se ne skine deblo, koje se zove stendard.               

PROCESIJE      

Ovaj se stendard pod istim uvjetima diže i na drugog srpnja, u čast prijenosa već spomenute ruke svetoga Vlaha koja se časti procesijom petog dana tog mjeseca. No, ova procesija svečanošću niti odličnošću nije jednaka prvoj, kojoj sam pridodao zbog slične počasti, štovanja i običaja podizanja debla. Timje se dva puta godišnje poklanjala vjera nevjernima, naime, onaj koji iznjevjeri obećanje s pravom se naziva nevjernim. Još jedna procesija, druga po slijedu, održava se na dan devetog ožujka, prema uredbi koja traje četrdeset godina ili otprilike toliko,  da se iskaže zahvalnost Bogu i četrdesetorici mučenika. Bog je, po svojoj milosti, na zagovor četrdesetorice mučenika i molitve svetoga Vlaha, toga dana oslobodio grad sramotnoga jarma ropstva koje su mu neki urotnici spremali. Kad je otkrivena urota koju su skovali oni su usmrćeni. Ovoj se procesiji pridružuju samo vlastela iz Vijeća umoljenih s upaljenim voštanicama. Ide se u crkvu svetoga Vlaha, gdje se propovijedi priziva njihovo sjećanje na milost Gospodina isusa kojom sje sačuvao slobodu, da ne bi prestali biti Bogu zahvalni.

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *