Input your search keywords and press Enter.

Napuštanje Crkve ili Boga

Istraživanja provedena u dvadeset i jednoj europskoj zemlji; populacija od šesnaest do dvadeset i devet godina pokazalo je kako je najnereligioznija zemlja Češka u kojoj 91 % ispitanika iz te dobne skupine nema nikakvu vjersku pripadnost. Jednako je odgovorilo između 70% i 80% posto mladih u Estoniji, Švedskoj i Nizozemskoj. Više od 50% posto mladih bez vjerske pripadnosti je u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Španjolskoj. S druge strane, najreligioznija zemlja je Poljska gdje je mladeži bez vjere samo 17 % posto, a slijedi je Litva s 25% posto. Istraživanje nije provedeno u Hrvatskoj.
Ovo u početku zvuči zabrinjavajuće
Ako tako lako formuliraš pojam kako si „izgubio“ vjeru ili nisi aktivan vjernik to mi žestoko zapne za srce; jer što znači biti pasivan vjernik?
To kao da si izgubio neki predmet. A odgovornost za takav jedan gubitak onda ne leži u rukama gubitnika, nego u nesretnim okolnostima.
Pojam “gubitak” vjere relativizira moralnu odgovornost nosioca i oduzima joj težinu vlastitog odlučivanja. Zato znaj kako s moralne strane nikad nisi neutralan i izvan moralne dužnosti. Vjera se ne gubi, nego ona se ispušta, otpušta. To je bitna razlika. Gledaj toj odgovornosti za tu tvoju osobnu odluku hrabro u oči. Ne moraš se zbog toga uznemiravati. Nisi ti izgubio vjeru, nego si se samovoljno odlučio da je se lišiš, s ciljem biti slobodniji i samostalniji u tvom bivanju…
Tu odluku možda nisi donio potpuno svjesno, nego instinktivno, ali i instinktivnost je u dimenzijama duha njegova domena.
Uočio si kako ta sloboda i samostalnost bez Crkve i dogme ne plodi, nego stagnira. Stagnacija opet predstavlja pad i na koncu raspad, jer je i Vatikan zastranio u svojim skandalima.
Ali, vratimo tvrdnji kako si izgubio vjeru koja očituje tvoj strah i nepovjerenje. Taj strah u sebi nosi svaki čovjek, to je egzistencijalni strah – nužan za razmatranje duha, za raspoznavanje i razlikovanje životne etike.
Iz njega se očituje “insecurita humana” (bivstvena ljudska nesigurnost), bivanje u rasponu između konstante i neizvjesnosti.
Mi svi se osjećamo osamljeni bez Boga – svjesno ili podsvjesno.
Ali potpuno sigurne garancije još nemamo, sve dok se ne dokaže ustrajnost naše vjere. I vjera u samoga sebe ne zadovoljava, jer taj model isključuje sve izvan sebe. Što nas zabrinjava? Egzistencijalna nesigurnost? Naravno nosimo je uvijek u sebi, a negativne posljedice moramo pripisivati našim odlukama.
Negativne posljedice povodom gubitka vjere nisu posljedice otpada od te vjere, nego to je refleksija trenutnog izgleda tvoje ličnosti. Za sadašnje stanje nije kriv otpad od vjere, nego razlog se nalazi u tvojoj osobi. Ti nisi dosta učio, Ti se nisi dovoljno trudio, Ti si se zapustio. Ni imetak, ni gubitak vjere, nisu relevantni za tvoje osobno socijalno ponašanje.
Gubitak vjere je za tebe samo izgovor da osobno ne preuzmeš život u tvoje ruke. Sve što činimo u vanjskom svijetu podložno je apsolutno standardu jednakosti i pravde unutarnjeg svijeta, gdje ne postoji favoriziranje, korupcija, nepotizam niti frakcionaštvo! Kad sudjelujemo u takvim postupcima gubimo zaštitu i shvaćamo kako smo podložni udarcima o zidove ulice. Sve što činimo, sve što mislimo, svaka lažna nada u kojoj uživamo, svaka pretpostavka, promatra se i osjeća u unutarnjem svijetu. Možda možemo se provući u vanjskom svijetu, ali oku unutarnjeg svijeta teško da možemo umaknuti. Neki kažu kako sam Bog nekome oduzima vjeru, je hereza i blasfemija, jako upitna interpretacija Više sile. No, istovremeno čak i ponižavanje Boga na razinu izvan božjih sklonosti po starozavjetnoj tradiciji.
Tebe nije za savjetovati, nego potaknuti, da ti izvor tvojih talenata ponovo poteče za ponovni početak jednoga novoga stvaranja i kretanja.
Taj početak možeš sam konstituirati ovoga trenutka. Bilo bi lijepo da to učiniš vjerom, ali nije nužno. Nemoj ništa prisiljavati. Radi na sebi i promatraj razvoj. Radovat ćeš se uspjesima koje korak po korak proživljavaš. Svaki i najmanji uspjeh je vrijedan duboke zahvalnosti da jesmo, živimo, volimo, ako onda jednoga trenutka, sada ili malo kasnije, dotakneš vjeru, jer ti se ona objavljuje kao sustavni dio tvoje osobnosti, onda ćeš biti još sretniji. Svaki put kad uspostavimo ili izgubimo sklad sa sveopćom pravdom ili istinom koji je pohranjen duboko u našim mislima, stvaramo svoju sudbinu ili zazivamo pomoć Božju koja nas potiče i pomaže. Kad smo izvan sklada, onda smo izvan donosa. Ono što se događa ovisi i slučajnostima…

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *