Input your search keywords and press Enter.

Medijski šerifi

Ključni problem našeg društva: mi se sramimo poštenja, mi osjećamo nelagodu i smatramo društveno neprihvatljivim tražiti od naših poznanika da se ponašaju pošteno i etično. To je teški paradoks, jer bi onome tko traži uslugu neetično trebalo biti neugodno, a ne onome koji je ‘mora’ odbiti ili se javno izjasniti, jer – eto – ima tu manu koja ga sprječava.
Dodatno, važno je uočiti kako je većina ljudi – i to je također veliki problem – ima posve iskrivljenu sliku svrhe politike, tj. smatraju kako je politika nešto što je zapravo nebitno. Pa tako niti imati ‘lokalnog šerifa’ koji je etički neopterećen, koji ‘dijeli posao’ ili čini druge usluge i nije nešto što će stvarno stvoriti nekakvu štetu njihovoj zajednici. Na ovo treba dodati kako je situacija teška i kako je više ljudi na pragu svog ponosa, te da smo svi demoralizirani i kako više ljudi razmišlja kako nisu oni pisali pravila preživljavanja, nego mediji, te ih se samo pridržavaju. Imaju pravo opstati kao i drugi čuvati posao, što je (ne)moralna volja svakog pojedinca, takva kakva jest, i povećavanja broja novih braniteljskih mirovina u BH-a., dok se nama običnim smrtnicima sprema grob – 67 je taman!).
Ali to je tako u Hrvatskoj; snađi se ili budi rob i pasi travu.
Katastrofa; sad si ko jack-pot, onda se izjasni kako se antifašist ili gay, odjednom većina umuće ili okrenu ti leđa…!? Oli ti’ga fika ‘bratstvo i jedinstvo’ jer egalite fraternite i liberte je nešto sasvim drugo, kao ljubi bližnjeg svoga?! Istina nije pokušaj ocrnjivanja. Hoćemo li se praviti slijepi i tvrditi kako je sve divno i bajno. Svatko od članova društva nosi određenu odgovornost, rijetko vide svoju, ali uvijek i jedino vide tuđu.
U vremenima prije devedesetih i prije pojave masovnih medija i interneta, novinski tekstovi kao i sadržaji knjige nisu svojim sadržajem odgovarale tadašnjem političkom vrhu Juge. Cenzura i književna djela bila su zabranjivana, ali naravno, uvijek je postojao način da nabavite vaš primjerak ‘Životinjske farme’ i upustite se u čitanje, nadajući se da ćete izvući živu glavu i da nećete završiti iza rešetaka. A čini se neke knjige ne odgovaraju ni danas??

Pogledajte koje su to knjige u određenim vremenskim razdobljima bile “trn u oku”.
1. PLODOVI GNJEVA- John Steinbeck klevetanje
5. ŽIVOTINJSKA FARMA- George Orwell
7. ULYSSES- James Joyce…itd.
Eh, blago čovječanstvu s onima koji se protiv bore protiv kulture; i toj nametanju ognjištaraca i plemenskog ojkanja uz onu: Otvor ženu kapiju- nove himne izbornih tuluma! Kontaminirani populizam je podilaženje niskim strastima mase, manipulacija neobrazovanim građanima (kojih je, nažalost, mnoštvo), poticanje predrasuda prema političkim opomenutima, manjinama, potenciranje konflikata u svrhu angažiranja veće mase ljudi oko prijepornih pitanja, pokretanje masa propagandom, neistinitim vijestima, naguravanje građana u obor: „mi“ i „oni“.
Vlasništvo medija nije transparentno i kada “znamo tko je vlasnik, ne znamo tko je vlasnik vlasnika”. Uobičajena je praksa da mediji služe za promoviranje interesa političkih elita, čak su i javni mediji prepušteni političkom utjecaju i time iznimno destabilizirani. U svim zemljama u kojima je provedeno istraživanje, mediji su vidljivo zarobljeni u mreži netransparentnih i klijentelističkih odnosa, te ne služe jačanju demokracije. Pitam se koliko se izdvaja gradskog proračuna za medije u Gradu, zaboravljajući kako su to novci poreznih obveznika te na jednaku minutažu imaju svi?? Ili, godišnji paušal kojima se obvezuju gradske firme da uplaćuju medijima marketinški prostor kako bi im ovi za uzvrat reklamirali svoje proizvode?? Pa se reklamiraju metle, voda, ulice, pilanje stabala, na kapelici vrag bi nogu slomio koliko ima rupa; maaa…ko tu koga?
Za ovu situaciju smo krivi i mi građani jer smo propustili svoje pravo i svoje slobode nekome drugome, odnosno tržištu. Također, ovo nije problem samo Hrvatske ili Balkana – kada bismo proučavali situacije u drugim zemljama naišli bi na iste rezultate.
Konkretno, koliko je slobode došlo u hrvatske medije s prelaskom u viseštranačko društvo? Naposljetku, svjedoci smo silnih tužbi protiv novinara: »Ako vas sudac tuži, teško ćete dobiti: vlasnikove duševne boli jako koštaju«. U društvu koje želi kultivirati demokratsku političku kulturu pokušaji normalizacije, no, svrha diskriminatornog javnog govora je u konačnici, čitavim društvenim skupinama uskratiti pravo ravnopravnog sudjelovanja u javnom životu, ušutkati i obezvrijediti njihovo pravo javnog iznošenja istine. Postoji dio medijske scene (lokalne) kojemu je promicanje uvreda i neistina dijelom uređivačke i širenje neprihvatljivog govora, trebaju biti i prostor u kojem aktivni građani kao njegovi su-kreatori kontinuirano (ne)reagiraju.
Kako to rade? Smrtno ih isprepadati čeljad kako (ne)moraju voljeti druge nesavršene bijednike; crvene, žute i zelene!?
A ljudi uvijek moraju ići u ekstreme… baaahhh!
Takav si kakav si, niti si jadan niti si bajan… kakvo to malodušje iz tebe istječe? Čovjek se u susretu s istinom može osjećati ŽIV! I samo s istinom može to doista osjetiti. Sve svoje mane i vrline. Nismo bijeli, ali bogme niti crni. Nekakvi jesmo, nismo nikakvi. A istina ne boli. Istina liječi! Istina je težak križ, ali je i prosvjetljenje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *