Input your search keywords and press Enter.

MAMINI SINOVI

Prvo,  muškarce nikad nisam ni smatrala jačima samo zbog toga što mogu s lakoćom nokautirati ženu. Snagu muškarca prije svega vidim u sposobnosti da ko nešto sasvim normalno prihvati i nosi se s onim što bi, kada se radi o ženi ili djetetu, bilo smatrano nepravednim, dehumanizirajućim i zlostavljačkim. Odnosno, tretman zbog kojeg bi se inače sve žive i nežive udruge za zaštitu prava i dostojanstva digle na noge; razni oblici diskriminacije i zlostavljanja su nešto što je za mnoge muškarce samo surova životna realnost; nešto preko čega jednostavno moraju prijeći bez prava na kukanje, pa dokle izdrže…

Dakle, kad je riječ  o muškarcima do četrdesetih godina (ne daj Bože i više), od kojih majke prave debile. Oni žive s mamama, neoženjeni su, mame trčkaraju oko njih, stalno su im na usluzi… kuhaju, spremaju, čiste za svojim zlatom od četiri banke.

Jedan ne zna napraviti sendvič!!!  
Zašto bi on to znao, kad mu mama sve radi.
Drugi mi je rekao da nije nikad kuhao čaj i da ne zna kako se to radi!
Sve je ovo živa istina.

Zašto je ovo tema za psihologiju? Zato što su svi oni vidno frustrirani činjenicom da ne mogu naći djevojku/ženu/, jer od nje očekuju da se ponaša kao njihova majka. S druge strane, oni zapravo i neće da se odreknu tog komoditeta, da ih majčica gladi percem po glavi; inertni su, razmaženi, stalno im nešto smeta.

Ali, sad dolazi ono najvažnije. Kad se muški razboli; jadna ti majka! Žena doslovno može otrpjeti ono što muškarac teško može; garant! Pa tako, jedan od najčešćih ‘uzroka smrti’ kod prosječnog muškarca je povišena febra,  i to ona najgora, 37,5° posebno ako taj dotični u blizini nema majku koja bi skuhala juhicu, ljubila čelo, namještala laptop na poslužavnik za doručak u postelji, ili pritiskala daljinski za kanale na TV-u, dok se on jadan rastaje s ovozemaljskim životom.

Dakle, sve krene… kako to obično biva, onda kada se najmanje nadate, s običnom glavoboljom i malaksalošću ili visokim tlakom; znala bih kako je u pitanju mamurluk, jer smo prethodnu noć slavili rođendan sinu, ali predvečer je situacija bila grozovita. Stalno mjerenje febre, tlaka, muka sjedenje na zahodu…

A zapravo me više od samih muževa, zanima taj mentalni sklop majki, nona, koje trepere oko svojih sinčića. Jesu li one svjesne kakvu im štetu rade, da odgajaju nesposobnog čovjeka i kad će taj šablon prestati? Misle li one da je normalno da svakodnevno kuhate, čistite i perete njezinom sinu, tj. životnom partneru i kada imate mengu ili ste se porodili ili ste vi bolesni!?   
Ili one to čak namjerno rade, da bi dijete zadržale kraj sebe pod stare dane?

Uopće ne mogu vjerovati da tako nešto može biti nesvjesno. Mislim da to mora biti neka vrsta posesivnosti, bolesti…

Osvanulo je jutro, pa govori  kako se danas opet ne osjeća dobro, a na pitanje zašto, kaže kako ne zna??

O ovome moram neđe govoriti; ha! Ako postoji ista tema kod vas, samo recite đe je ili me spojite. Kad se prehladi leži cijeli dan, spava s povremenim buđenjem i pita posebno vrući čaj s medom ili lemonatu.

Stalno nešto stenje. Pogotovu po noći, pa bome kad se preko dana naspava, a onda ja ne mogu od njega spavati. Jedva progovara, drži ruku na grlu, i kada progovori trabunja kako mu je teško, kako ga sve boli, kako ima temperaturu. Zamislite da morate na operacije, ili hranite onemoćalog bolesnika, vodate ga po bolnicama i satima se tamo zadržavate…
Naravno, ima takvih muževa, slušala sam na vlastite uši, supruge im doslovno ljube ruke i zahvalne su im do neba. Ipak, pravilo je to što žene na nogama sve prebole, a nije nam niti malo pametno to u stvari. Ne savjetuju doktori bez veze; odmaranje. Znate što tu može biti loše?! Da ga nekada stvarno ukoče leđa ili nešto drugo ali onda će proći kao LAŽLJIVI PASTIR i ja ću ispasti nehumana što sam sve to shvatila olako. Jer ko bi bio kriv ako ne ja, jer… ja trebam o njemu kao što moram oko malog djeteta. Taman posla da bude on kriv što nije pošao u doktora…

Plus što u Hrvatskoj puno ljudi što žive od mirova svojih roditelja. Naravno, ima i onih koji nemaju neku ekstra plaću pa su se odvojili, znam masu primjera gdje su ljudi otišli od doma na vrijeme neovisno o nižim primanjima, jer im nije bilo jednostavno normalno živjeti s roditeljima u određenim godinama.

Ali, mnogi ne namjeravaju odseliti dok ne nađu stalnog partnera, jer im paše komoditet doći doma s posla, a mama čeka s ručkom, soba pospremljena, sve opeglano. A imaju plaću dovoljnu da se odsele, bilo u podstanarstvo, bilo da dignu kredu za stan.

Koji je njima izgovor… mislim; stvarno jadno. Đe to ide, đe su pravi muškarci koji imaju osjećaj odgovornosti; osobito one muškarčine koje napuste žene kada se teško razbole.
Da, život je težak, ali žena je dovoljno jaka. Pronaći će u sebi snagu u sebi i nasmijati se svaki dan. Pronaći će hrabrost biti drugačija, predivna. Ne živciraj se radi stvari koje ne možeš promijeniti. Drage moje ženice… penice;  jednostavno živite i volite iskreno.

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *