Lui e nostro Leon

Objavljeno prije 2 tjedna  -  - 2tjedna ago 17


“Što da vam kažem? Nešto ohrabrujuće? Đe su naši gospari; naši lavovi? Postoji jedna izreka: ‘Ako ih ne možeš pobijediti – pridruži im se!’ Znači ona otpada.

Da nađem neku drugu? Ne možemo ih mi pobijediti! Ova bajka od predivnog nam Dubrovnika xe finita! Razmišljajući o ljudskoj vrsti kao “cjelini”, navalim ti… ja pisat’ i jopet tako…razmišljam o korijenu zla, pa se odlučim spasit čovječanstvo od sebičnosti, oholosti i ćelavosti; hehehehe!?

Moram…fermat; izgubih inspiraciju! Aha…da! Idemo od najbanalnijeg: ovog ljeta sam na desetine i desetine furešta vraćala nase; a oni se uporno penjedu na Depozit jer iskaju za Cavtat bus numero 10 ili žičaru…!? I pisala sam i govorila svijem od Turističke pa Gradonačelnika, ali oni mene upućuju neka ja tražim tko bi mogao staviti tabelu na dno od Posata da čeljad idu Iza grada!? Na vrh Posata pitospora i oleandre prekrile pogled na Grad i skaline, moraš saget za pasat!? Dvije livade ko’ mali parkić zapušten; sa zidića na donjoj livadi palo kamenje. Sa velikog zida iznad Zagrebačkog puta isto pada kamenje…Mali prolaz pored kapelice koji je nekad bio uredan, cimentan i ukrašen žalima, sada izgleda ko makadamski putić? Uokolo po Konalu zapuštenih gosparskih kuća koliko te voja! Zapušteni đardini, nema kolonada, (oparili), puni pantagana, malih škorpijica, zmija, grane prelaze na ulice, divlja loza mi se penje na taracu!? Zove, pitam , branim se, molim; vlasnici stranci koji se ne obaziru!? Ma… che gente xe questa!?

Pitanje je, dakle, što sam (od sebe) napravio (la) kad se nađeš u takvom gradu, što ostavljam za sobom?! Ovi što guvernjaju Gradom gledaju kako zamazat nama preostalim ‘domorocima’…kako ćemo lakše prohodit ulicama. Jedan stari mudrac je rekao otprilike ovako: „u gradu koji propada; ne nervaj se i ne govori ništa, jer njesi po mjerilima toga grada…” To nastojanje da ti prema, da hoćeš biti odgovoran jerbo ti smeta, a ovi te ne zarezuju, ko da znači da si prihvatio kriterije tog lošeg, da si prema tim kriterijima u organizaciji tog lošeg; i prdenjaš i prdenjaš gluhom u uho! Npr. u današnje ekonomiji općenito mjerilo uspjeha su soldi, pa onaj koji želi u tom biti najbolje motiviran je imati najviše solada. Of…course, to sad ne znači da treba nastojati biti siromašan, nego da treba imati druge motive u životu koje su važnije od skupljanja bogatih ukrasa u vilama i marinama.

Prezenpjo: homo…stavit svi isped zapuštenih kuća i đardina po kojeg lava! Jes da na vratima ima glava lava come il battente; kuc…kuc…kuc, tri puta, kako se to u fine čeljadi negda doperavalo! E…ali danaske onaj herkul de leon’ na Lapadu; ma kažem vam, ni Sotoni – Bog pristupio i anđeli nebeski, ne bi palo napamet što njima padne? Si salva chi puo; spašavaj kuću, vodu, vinograde, njive, šume…Insoma; ako nije kasno!?

Nevjerojatno je upravo to kako se današnje čovječanstvo miri s tom situacijom koja autora muči. Čeljad uopće ne razmišlja svojom glavom nego na način kako je tome jednostavno tako. Je li normalno da ljudi umiru od gladi? Je li normalno da djeca umiru od karcinoma jer nemaju lijek za sve? Je li normalno da se sada ide u privatizaciju liječnika opće prakse; pa će platiti tko može!? Kad netko počne malo razmišljati o nekim stvarima svi se slože da neka gleda svoja posla ili ga počnu ismijavati jer to jednostavno mora biti tako. Zarobljeni smo u vlastitim mislima. Današnja civilizacija rob je masovnih medija koji jednostavno razmišljaju umjesto nas.

A ukoliko nemaš Flat internet uvijek možeš pročitati Bibliju i malo je proanalizirat pa ćeš viđet srž problema i ograničenosti; oli je svijet fckd up ili ti je bajkovit… Npr. imaš solada ko blata i živiš u idealnom, po tebi skrojenom svijet, za ništa se ne bi trebala borit; al’ taj svijet bi bio idealan samo tebi, a ne drugima!Ehhh…da me svi razumiju ne bi se nekad osjećala buntovno ili posebno… Pitanje je voliš li izazove ili te boli neka stvar?!

Maaa…govoru kako la’ famiglia fa l’uomo, i onda si appena čovjek! A, evo ni prsti od ruke nisu svi jednaki, tako ti je to u svijetu. Jedni su veći, drugi su manji; finijega roda, a drugi su od grezijega. Jedni su signori, a drugi villani! A…danaske? Dio mio? Danas bi sluge ćeli zapoviđet ‘nami’ što i kako!? Poj…ubit il nostro leon!? Terribile! Villani bi ćeli postat signori i petavat lava u kortu, na funjestru, na barku i sprijeda i straga!

Maaa…dobro proverbio govori; che bisogna nascer chi vuol esser?! Treba se rodit ko će bit la Signoria! E, eeee… Dio mio!?

Jadranka

17 preporuka
comments icon 0 komentara
0 komentara
111 pregleda
bookmark icon

Write a comment...

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *