Lokrum đardin od Grada

Ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika, I. Carević Peković i ravnatelj Javne ustanove Rezervat Lokrum M. Tevšić, nedavno su potpisali sporazum o suradnji pri izradi dokumentacije za obnovu kompleksa Benediktinskog samostana na Lokrumu.

Ovim sporazumom ZOD se obvezao započeti poslove izrade projektne dokumentacije za obnovu zapuštenog Benediktinskog samostana. Stav JU Rezervat Lokrum je kako samostan treba biti namijenjen budućem Muzeju Lokruma, ali i izložbama te prirodoslovnoj znanosti, a precizna namjena kompleksa biti će detaljno definirana u kasnijim fazama izrade projektne dokumentacije za obnovu… Naravno struka će rijeti svoje; mene izuzetno raduje obnova, ali dozvolite mojoj mašti prenijeti vam kako sam, i što sam sve viđela i opisala u svom romanu Lugareva kuća:

U potpunosti obnovljen ljetnikovac Maksimilijana Habsburškog dovršen u obnovljenom stilu neoromanike, neorenesenase; vanjski izgled stvara jaki dojam s gotičkom biforom i starim rasporedom raznih elemenata, a kameni zidovi i novi prozori su olakšani s iznimno malo dekoracija. Maksimilijan je pazio da se sa svih prozora može vidjeti morska pučina, nadasve je bila važna njegova povezanost s morem, što se poštovalo. Ljetnikovac Maksimilijana kao spomenik historicističke arhitekture, odmah… u reprezentativnom ulaznom prostoru dvorca visi dekorativni moderni detalj. Veliki luster na staklenom stropu, koji u funkcionira kao dno bazena s ribama, tako da u prizemlju izgleda kao morsko dno gledajući gori, a iznad… na prvom katu, kroz stakleno dno bazena vidi se luster pod nogama, gledajući doli. Sobe u dvorcu ostale su obilježene morem; Dvorana ruže vjetrova, Dvorana galebova, a njegova Brodska radna soba, kao i njegova spavaća soba, oblikovane su poput kabina na fregati. Taj prijenos prostora proizlazi iz neizmjerne vjere u moć metafore, mogla bi obitavati i danas u ljetnikovcu, kako bi se moglo zaustaviti ono vrijeme između zore i sutona. Dakako, to su trenuci dvojbenog odnosa svjetlosti i tame kao da se ne zna u kojem smjeru i vremenu idu… omogućavajući privilegirane trenutke sanjarije u knjižnici prepune rijetkih knjiga, putopisa, romana, u kojoj je Maksimilijan dugo i često boravio, a njegova supruga slikala i muzicirala. Tu on piše svoje putopise, svoja zapažanja, svoju poeziju i prozu. Na zidovima postavljeni portreti cara i carice, Gundulića, Boškovića, veduta Grada, još nekih uvaženih dvorskih ličnosti. A pod njima poredane velikolisnate i bujne paprati, nježne palme, i cijeli taj ugao kao da je imao u sebi neku harmoniju, ugodnost, podavajući se na uživanje i sanjarenju u carstva mira i krasote. Dnevni salon je posvećen mitu Sv. Grala i Rikardu I. Lavljeg Srca prikazanom na muralu; s drvenom klupom od crne hrastovine u polukrugu ispod, nasuprot kamin s nisko mekanim foteljama i s nekoliko fotografija i minijatura. Iz svega je odisao neki posebni mirisni zrak, sumorno i saneno ulazeći u dušu i prsa, kao da još uvijek lebdi anđeoska zaljubljenost carskog para. Bez Charlotteina nagovaranja možda bi Maksimilijan ipak živio u ovom ljetnikovcu i učinio ga još raskošnijim, izgradio zavidnu karijeru, gradio palače po svijetu, kreirao zadivljujuće botaničke vrtove, živio bogato i spokojno do u dugu mirnu starost. Uz preludije i opere slušao bi svoju najmiliju pjesmu La Paloma, koja je zahvaljujući njegovoj tragičnoj sudbini postala najizvođenijom pjesmom na svijetu. Tako nepromišljeno prihvativši egzotično kraljevstvo i kako je sam sebe uvjerio, na želju meksičkog naroda, prihvatio je rat kojemu nije bio dorastao, u kojemu su se sukobljavali interesi Francuza, Amerikanaca, bogatih Meksikanaca i siromašnih pobunjenika. U njegovo ustoličenje, koje narod Meksika nije želio, umiješane su sve europske monarhije, u njegovu tragičnu smrt također. Kao i najbliža obitelj koja ga je iz najrazličitijih pobuda lako žrtvovala, oli su mu pale prastare kletve na glavu?

Prohodimo dalje ljetnikovcem; fino obrađeni kameni zidovi uz drveni grednik vode nas u blagovaonicu s nižom kuhinjom povezana malim dizalom za jelo. Jedna od posljednjih uređenih prostorija nalazi se na vrhu stubišta u visokoj sjevernoj kuli. Posjetitelji koji se uspnu tako visoko nagrađeni su pogledom ne samo na romantični okoliš otoka, već i na plavičasti zvjezdani svod sa skulpturom zmaja i stupovima bogato dekoriranim cvjetnim uzorcima. Iz predvorja se izlazilo na široke četverokutne tarace s pogledom na morsku uvalu, uza zid ove srednje tarace očuvao se i izvanredan primjerak kokulusa sa slikovito izvijenim debljim i mjestimice sraslim granama. Široki skalini sa stupcima i rukohvatom čine jednostavnu eleganciju, a sa strane u porculanskim vazama cvijeće svih boja i mirisa okupano malim slapovima svježe vode…

Zasluga bivšeg vlasnika Maksimilijana je bila i ta, što je naselio kolonije kanarinaca, papiga, tetrijeba, fazana i paunova, a dok se je taj ptičji zbor glasao umilnim i harmoničnim zvucima, ispod stabla od vanilije on bi naglas čitao Heinove stihove, a Charlotta vezla svilene jastuke, a ponekad bi nakon takve idile, sjela za glasovir svirajući etide do duboko u noć. Nižu se u perivoju stabla eucalyptusa, pa preko dvadeset sedam vrsta acacia, trava, a tri puta više brojnih četinjača, uz rubove jukas i pampas trava; te botanički vrt i prekrasni mirisi za bogove! Ljekovito i začinsko bilje usađeni na najtoplija i najsunčanija mjesta naviknuta na sušu; sorte ko’ majčine dušice origano ili svetolina, Perunika, kokotića, anemona i sibirski runolista, usađene na Lokrumu imaju i daju posebnu notu kako niđe! A, one onamo u kantunu, to su trajnice ljubičaste boje poput ukrasnog luka i zvončića…

La verita je … kako u dubrovačkoj diplomaciji nije bio stran manevar za doć’ nekome glave, osobito ako su bili prijetnja Republici, pa bi očajnički iskali načina kako se dokopat rićeta magičnih napitaka bilja od najboljih i svjetski poznatih fabrikanata otrova. Eeee….a najčuvenija pianta na svijetu ovjekovječena u literaturi preko Shakespearevog i Machiavellievog pera, čak i Homera; tu je na otoku; Mandragora! Od Priora sam načula kako u samostanu ima onaj čuveni, još uvijek očuvani ormarić s otrovima s nazivom; venena, đe su se uz arsen čuvani razni domaći pripravci koji su dozirani mogli izazvati čudne posljedice; od histeričnog veselja, poslušnosti, do nagle ili polagane smrti, ovisno…? A kad malo bolje razmislim što danas nije otrov i zašto dohodu na Lokrum? Interesozi od pustijeh koncesija mogu biti vođeni sa svim i svačijem, je li tako? Pa tako valja viđet što će na finimentu biti i kome na dobro će biti obnovljeni kompleks Benediktinskog samostana…!?!

Insoma, još uvijek je naš đardin od Grada!