Input your search keywords and press Enter.

KAKO SE HRANIMO

Dakle, sjedim i čekam bus i slušam diskoras kako je maslinovo ulje sa Šipana i Mljeta ekološki čisto i kako se ne tretira herbicidima, dočim, nažalost po Pelješčane, nisu dobili prolaznu ocjenu niti za ulje niti za vino, sada u zadnje vrijeme!?
Naravno, ne bi bolje prošli ni Župljani ili Konavljani, Primorci oko sumnjičavosti i silnog straha što u biti jedemo? Navodno se drže dvije baštine, jedna za ukućane, a druga za placu!? Ne znam tko to može tako ponašati, i je li to uopće točno; no, ne zaboravimo: ‘ ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čini tebi!’
Onda, kako se hranite?
Susprežete li se od konzumacije hrane tretirane pesticidima?
Smatrate li da je ekološka prihvatljivost u kontekstu hrane samo propagandna fora ili se iza naljepnice nalazi zdrav obrok, po svakom pitanju superioran onom iz konvencionalnog uzgoja? Opravdava li sadržaj redovito visoku cijenu? Može li u Hrvatskoj uopće biti tržište za takav tip hrane? Jesu li Hrvati spremni i financijski sposobni hraniti se “organskom” hranom?
Konkretno herbicidi u maslinicima?
Ne sporim toliko njihovu primjenu u npr. poljima žita i slično, ali našlo bi se itekako primjera gdje su nepotrebni. Gledam nakon prskanja uokolo sve žuto, trava spaljena, sve mrtvo; prestrašnoooo! Neš’ ti problema pokositi travu ispod maslina kao što se uvijek činjelo. Ali ne, ljudi su postali lijeni, lakše je politi, a herbicidi su rekla bih čak postali neke vrste moda. Mnogi ljudi niti su veliki poljoprivrednici, niti imaju više prinosa nego recimo masline koje rastu…ajmo rijet skoro pa poludivlje….
Zalažem se za što je moguće manju primjenu pesticida, korištenjem svih mogućih opcija za smanjenje potreba za njima. Kada je njihova primjena neophodna, tada koristiti one koji se relativno brzo raspadaju, uz poštivanje svih pravila koncentracije i poznavanje biologije, bolesti / štetnika za određivanje optimalnog timinga njihove primjene.
Ali, znate li onu, imam ja svoju Maru! Čeljad se ipak drži starog pravila, a to je od koga se kupuje tj. izravno od poznatog proizvođača.
Je li rješenje za smanjenje primjene kemijskih sredstava u biljnoj proizvodnji u oplemenjivanju, (uključujući i tehnologiju GM) koje oduvijek je uglavnom bilo usmjereno na prinos, a tek onda na kvalitetu i toleranciju, otpornost na bolesti i štetnike. Uz sve definicije i termine nikad mi nije bilo potpuno jasan pridjev: “organski” ili “ekološka poljoprivreda”…?! Ekologija je disciplina biologije koja proučava interakcije i pravilnosti odnosa čovjek-biljke-životinje i nema veze sa zaštitom prirode. Njena saznanja se koriste u svrhe zaštite, ali to je uglavnom to. Maaaa… da se razumijmo; pesticide ne volim, ipak, znam da su nužni i zasad nemamo bolju opciju u borbi protiv onog što smo sami napravili rezistentnim tijekom prošlog stoljeća. Iako cijeli život slušam kako otrov čini doza, sve mi se više čini da će nas koštati glave.
Osobno sam za održivu poljoprivredu. Primjerice, uzgoj jagoda, sigurno ih ne tretirati s fungicidima, koji se još by the way koliko je meni poznato uporabljuju PREVENTIVNO, na bazi bakra. Bakar je teški metal, kancerogen i mutagen. Moram li još nešto reći? Dakle, KANCEROGEN I MUTAGEN. Baš se pitam od čega ljudi obolijevaju, od ovog smeća koje bacamo pa jedemo, pijemo i udišemo. Nije li to dovoljan razlog za mijenjanje svijesti ili se moramo čekati epidemije da bi nešto shvatili?
Protiv GMO-a sam, križanje, stvaranje sorti, linija i hibrida, ono što sve se prte i čine zbrku. Svaki čovjek, seljak, svaki proizvođač koji osjeti svoj nasad koji živi s njim i brine se za njega, zna i osjeti radi li dobro ili loše. Zauzimam se za prava potrošača tako da se proizvođače obvezuje da budu toliko savjesni i korektni, i svoje proizvode na taj način deklariraju, naravno i (GMO), tako da čovjek, potrošač može odlučiti da li će kupovati taj proizvod ili ne. Na taj način svi imamo izbora, ništa ne bi bilo nametnuto.
I najviše me interesa biološka borba protiv štetnika. Znači, uzgoj predatorskih korisnih kukaca. Nije mudrost uzgojiti bogomoljke, zlatooke, božje ovčice itd. koje bi u polju bile na našoj strani i tamanile stjenice, lisne uši koje mogu potpomagati rasprostranjivanju bolesti i slično. Jednako tako tretiranjem koprivom, buhačem, preslicom, gavezom i pravim pelinom. Zašto ne bi imali plodno tlo za takvu proizvodnju? Vani to funkcionira!
Na žalost, vidim da je čovjekova svijest o važnosti zdrave hrane još uvijek vrlo, vrlo niska. Profit, novac okreće svijet, čini se da će tako biti dovijeka.
Pitanje biološke borbe, ne znam koliko vrijedi ulaziti u raspravu, jer sam uvjerena da će svaki prijedlog, mogući način i sve ostalo ubrzo završiti na kemiji makar light.
Zvona na uzbunu prvi su se put glasila u SAD-u prošle jeseni. Do danas, nestanak pčela pogodio je pola svih američkih država. Zapadna obala ostala je bez 60% svoje komercijalne populacije pčela. U travnju su britanski pčelari uočili istu pojavu, a onda se proširila na Njemačku, Švicarsku, Španjolsku, Portugal, Italiju i Grčku. Iznenadni nestanak pčela epskih razmjera jedna je od najbizarnijih zagonetki koje su se ikada dogodile u prirodnom svijetu.
Pojava je dobila ime – CCD, od „Colony Collapce!?
Disorder“ – ‘poremećaj raspada kolonije’. Svi stanovnici košnice iznenada nestanu, ostavljajući samo kraljicu, jajašca i nekoliko nezrelih radnica. Nestale pčele nikad ne bivaju pronađene. Paraziti, divlje životinje i druge pčele, koje u normalnim okolnostima opljačkaju med i pelud što preostanu nakon smrti kolonije, odbijaju se približiti napuštenim košnicama. Med i pelud pčela pogođenih CCD-om nijedan kukac ili nametnik ne dira. Proizvodnja koja uvažava naša prirodna bogatstva, čuva naša tla i vode, ( ne prodavati), a isto tako daje dovoljnu količinu kvalitetne hrane, to nam je pod hitno nasušna potreba! Uporabu kemijskih sredstava smanjiti na minimum, tretirati samo ako količina štetnika prijeđe prag tolerancije, bez preventivnih tretiranja. Vršiti kontinuirano kontrolu MDK u proizvodima i svakako, ono što je po meni najvažnije, smanjiti uporabu mineralnih gnojiva, odnosno redovito gnojiti organskim gnojivom; dakle ponovno povezati ratarsku i stočarsku proizvodnju. Osigurati zatvoreni ciklus proizvodnje, neprestano kruženje sirovina i energije.

Inače; che fa’ mal non si spera ben!

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *