Input your search keywords and press Enter.

INTERMECO U BETULI – ŽIČARA

U betuli u gospara Tonka, vazda sjedi isto klupko; na istu uru, za istijem stolom; po rasporedu na isitjem stočićima; s istijem bibitama i ne manjka nikad novitati, jerbo ovo ti je kako negda Grad on Njarnjasa.
-Amalkice, jube moja jubjena; hoćemo li poć gondoletom na Srđ…a? – zaneseno će Pero starosjeditelj od grada.
-Nisam ti ja tvoja jube; a drugo, žica ne radi… kaj me tu jutros špotaš?!- odgovori Amalka, konobarica.
-Ja mislim da se namjerno čeka do EU izbora; onda će fanfarama svečano objavit kako su se dogovorili; hehehee! – ozareno će kapetan Ivo.
-Viš; koliko se tu konzultantskih usluga oko koncesije inkalumalo; isto kako u Agrokoru! A ta razlika prvo ide kroz usluge na Djevičanske otoke i druge porezne oaze, pa na’se u izbornu kampanju oli u špag!? – Brzo će Imela profesurica iz đimanzije.
-Aaaaa… prije je hodilo streto u špag; sad im se malo stislo; imaju nekakvu i oporbu u gradu… – reče Lući, vodička iz grada.
-Kaj niste već naučili kako to lopovi rade? – nasmijana i crvenijeh obraza nadoda malo vatrice.
-Baš; taj ti je komentar na tragu naših političara i prodavanja magle il muda pod bubrege…- reče Frano ribar.
-Slušaj; ta žičara će ostat fermana još dugo! Naravno da svak gleda svoj interes, a biznisa nema ako je jedna strana nezadovoljna oli zajebana tj. ako nema win-win situacije. Nezdravoooo“ – ubaci se komunalac Mateo.
-A…ja sam čuo da će otvoriti novu žičaru ako se ne dogovore s Lušićima! Navodno komplet nova trasa, drugačiji sistem gondola… – dobaci don Ivo.
-Ima li kakvih projekata i rokova? – serio će Frano ribar.
-Priznajem da me je to malo dotuklo, jer je hoćeš-nećeš žičara je postala jedna od jedan od simbola grada.
-Maaa… daj što tu prdenjate; što će mi žica do Srđa i Golf? Zdravije je hodat serpentinama; neka promoviraju malo športa; kako ona krava Šarulja; gori zdravi turizam i dobiješ kikaru mlijeka….- reče dotur.
-Vidiš koja su vremena; još mi je krpatur na postelji! možda za koju godinu gori bude i snijega! Jebeš skijalište bez kvalitetne žičare! – dobaci mladić sa šanka.
-Imaš pravo! Ja bih u tom slučaja gradio i veliki parking tj., naravno, podzemna garaža, koja bi ipak bila ofskroz uz prateće sadržaje; birtija, restač, možda koji (ski)dućančič, servisić i tome slično… – nadoda Đuro.
-E… sad, kako se bi se tu koplja lomila jerbo je tu najveća lova, nakon žičare, a “garažni lobi” s ekipom ljudima koji su ingropani ala ona na Ilijinoj glavici. Vazda je bilo nekome je u interesu jedno, nekome više drugo, a svi skupa vjerojatno gledaju i kako se dočepati jeftino pokoje parcelice privatnih vlasnika pa ih onda skupo, po većoj cijeni (nakon reklasifikacije iz npr. poljoprivrednog u građevinsko zemljište) prodati gradu. Đusto! Gradi se po gradu na sve četiri strane, a isto tako profunfndava i nikom ništa!? – ljutito će kapetan.
-Ma, pitanje je bili nova žičara bila financijski isplativija iz despeta?! Možda bi gradu za turizam više značila jedna ovakva pa da bude “muzejska”. U mom djetinjstvu prije je bilo normalno otići gore, rasprostrijeti dekicu i luftmadrac, izvaditi solenku, tvrdo kuhana jaja – dobaci Mateo gušeći se od smijeha…
-A ja sam moro neki dan zvat policiju jerbo je moja gošća ćela hodit na Srđ pješke i, nije mi bilo drago što ide; malo starija gospođa. Nema senja kuda gori i kako na’se doli. Insoma, šalje mi poruku da se izgubila u šumi?! Maaa…mislim se đe ti ima šume na Srđu za izgubit se? Onda jopet mi javlja da se izvukla. Policija je pošla gori, svaka čast i našli je na magistrali i zovu je oni: ‘juhuuuu…helouuu; are you lost? A ona odgovara:’ how did you know it’was me?!’ Hahahahaa!
-Samo se vi zajebavajte; ali vidiš da ima i žrtava i kolateralnih žrtava; što će sada svi zaposleni, gori i restoran? Trebalo bi gore u kafić vratiti onaj stari jukebox s gramofonskim pločama! – reče kamarijer.
-A ja bi napokon sredio jedan rotacijski restoran na TV tornju, kao i vidikovac; to bi bilo to! – zadovoljno će Frano.
-Govori Mali Mato kako imaju plan A, B, C… možda bude i to?
Pitanje je kosi li se onda takav put s opet nečijim interesima i zakulisnim igrama, tko će na finimentu dobiti tu koncesiju?! Kad jesmo društvo kakvo jesmo; zajebano, korumpirano do überra i preko svake mjere, jalno, zavisno i sve ono ostalo što nas krasi…- gospar Tonko.
-Ma, moje pjesme, pardon želje, moji snovi… zaboravi. Ja sam mentalni uhljeb…- komotno će Mateo.
-Smanjenje PDV-a, ukidanje županija, smanjenje plača sabornicima, smanjenje administracije tj. uhljebljenih glasača, o novim braniteljskim mirovinama sa sedam godina radnog staža i osnovnom školom; đe to ima ljudi moji? A mi do šesetsedme…pas mater- ljutito će kamarijer.
-Postoje dvije Hrvatske, jedna koja nešto stvara prihoda i koja puni državni proračun i druga koja živi od proračuna. Prva šuti, radi i većinom pokušava preživjeti, a druga neprestano galami o domoljublju, zloupotrebljavajući ga kao sredstvo održavanja jednoumlja kako bi u miru mogli smišljati nove načine osiromašivanja one Hrvatske koja radi…- deprimirano će kapetan.

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *