Input your search keywords and press Enter.

DIVERTIMENAT PO GRADU DI TEMPI PASATI

Kulturno – zabavni program “Ulicama našeg Grada” kojeg organizira Grad Dubrovnik nastavlja cijelog ljeta u Gradu s nastupom klapa. Dapače jako volim stare autentične napjeve; njezino a’ cappella troglasje ili četveroglasje u kojoj se osjeća i gregorijanski koral i pučko tradicionalno pjevanje, ali i mediteransko nasljeđe, domaći dijalekat, a u kojem sudjeluju vokali od pet do devet pjevača, nije drugo nego čuvar duhovnosti roda i identiteta, glasnogovornik minulih stoljeća, sve ono što vjetrovi i mijene vremena učiniše na ovom prostoru. Bome, najdraža mi je klapa Ragusa, i naša Goge; i svaka čast svima, ali nikako mi nije kiaro zašto su hi stavili na skaline od Dominikanaca?? Bože im’prosti… Lijepo ih je slušat… Ali, to je moja čeljadi ‘Gone with the wind!’ Dok klapa pjeva: ‘lipa li si Mare moja, lipja od anđela…’, nema više onih očada, điravanja stradunom i korteđavanja. Sjećate li se pjesme: ‘Sylvia’s mather says… Sylvia’s hurryin’
She’s catchin’ the nine o’clock train’
Sylvia’s mother says, ‘Take your umbrella…’
Za mene feeling je isti, nekada su pjesme živjele s nama… Danas, se rijetko opjevava istinski način života, i nema više ni Mare, ni Silvije; izvodi se nekakav mix pop i klapske pjesme, daleko od negdašnje autentičnosti, a više komercijalnog karaktera. Tipa: nevera je sve slomila, nema ribe, maslina neobrana, majka doma sama, zemljo ljubljena, svi otišli nema nikoga; opća kuknjava! Sorry! Ljigaaaa! Nisam previše kurijoza za znat tko sve sjedi u tom „Odboru od ćudoređa“ koji sve regula; tko će i đe će netko pjevat? Primjerice tako ne dozvoljavaju podij za izvođače ispred sv. Vlaha kad je riječ o klapama, ili hiphopu, ili hause, rocku…itd?! Ovako muzičari sviraju oko stolova, a kad je riječ o novijim trendovima glazbe, naša čeljad su uglavnom nezainteresirana. Sjede ispred Cele i bulje u mobače, jer to nije njihov đir! Jedino se natiskavaju ako znaju da će fotke finut na portale, a stranci okolo njih i uživaju u glazbi, što se može komotno rijet, punim plućima. Maaa… se glazbenici ne vide u toj gužvi, ne vidi se DJ, nema štimunga bez bine, reflektora, pulta, ne može se zabalat, zapjevat. Umjetnike sveli na uličare! Još samo fali ono: zingete-zangete… Profesionalcima ostavite da se napravi poso profesionalno! To ti je tako kad ‘Odbor’ ima svoje ćudorednosti i ukus o svim stilovima i habitusima u najširem smislu društvene svijesti; skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice – ‘di tempi odnomadne!?’ Maaaa…. ima to još nečega što se inkalumava; moraliziranje. Tamo netko određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se na taj način regulirajući međuljudske odnose; što će se i koga voljeti, slušati, jesti, piti, i do koje ure. Tako nam je i Kolinda zapjevala, jer nije zgrabila pušku nego mikrofon!? A jesu li ga zagorčali jesu! Nije gorčina dobra za zdravlje, bolje je malo zasladiti dobrom glazbom… Društvo se u ova vremena (ne) može promijeniti, možeš samo sebe promijeniti tj. prilagoditi na danu situaciju. Ne znači to da sad poglupiš ko mase neukusom, nego da imaš kao neki štit od kojega se svi ti idiotizmi, budale, prodavanje magle odbijaju od tebe. Ja nastojim tako funkcionirati. Nemoš tu ništa napraviti. Onda je bolje samo sa smiješkom proć kraj iste. Va’ben. Što vam se para koncerta Toma Jonesa, Il vollo? Bilo je dobro, ali jopet tempi pasati.

Da mi je znat kad će im pasti napamet da je Srđ ili Orsula odličan prostor za kulturno-noćne zabave, jer njesu restorani ti koji donose toliko zaradu koliko donosi kvalitetna zabava!?!

Danas to radi “konzumerska ideologija”. Uvijek to povezujem s medijima jer nam se sve servira kroz medije, pa usput i ta “ideologija voli-mrzi” da je sve potrošivo, od čovjeka, običnog tetrapaka mlijeka pa do ljubavi i privlačnosti. Svi živimo na sličan način, povezani smo medijima, a ako nemamo računalo ili mobitel opet smo u kontaktu s društvom koje okružuje sva ta medijska histerija. Jedino su neobična plemena, izolirana u Južnoj Africi, pošteđena, a mislim da ni oni neće još dugo. Ali, mi još uvijek gajimo jednu groznu užancu; gledat kroz persijane i raditi selfije. Katasrofaaaa! Neki dan tučnjava na Pilama, na desetine ljudi sve je promatralo i nikome nije palo napamet da priskoči, kako ne kontaju da nas je više od tog agresivnog čopora!?

Etoo… kad se dogodi tarapana, a imbecili bulje i sad u novije vrijeme snimaju i stavljaju čopore na Internet skupa na portale?

Osobe koje ne razmišljaju poput čopora nisu bez utjecaja čopora i Alfa mužjaka. Stoga malo po malo… toliko nasilja u zadnje vrijeme. Sve ima svoje mjesto, svoje razloge i načine. Kakve to veze ima s glazbom? Važno je, dakle, pokušati temeljito prosuditi koji duh nadahnjuje određeno vrijeme, pa i glazbu, i utječe na životne stavove. Netko nepraktičan vjeruje kako ljubav čini samo dobre stvari. A ljubav u ova vremena tek pomaže da ovo zlo lakše preživimo. Istina, ljudi su se već dosta odmaknuli od prirodnosti, pa djecu treba o empatiji “učiti”, naročito ako spadaju u onaj sve veći procent sociopata. Einstein je volio svirati na violini. Kao student mrzio je krutost školskog odbora, bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti duh i postojeće metode odgoja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeći fiziku na svoj način te svirajući violinu. Kasnije, kao profesor, znao bi iznenaditi i oduševiti svoje studente davajući umjesto predavanja – koncert na violini. Objasnio bi: Vjerojatno će biti ugodnije i razumljivije ako umjesto da govorim, zasviram na violini

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *