Balada za prvog od Mađa

Dragi moj sine,
pišem ti ovo pismo kako bi zno da ti pišem.

Ako dobiješ ovo pismo znači da je dobro stiglo!? Ako ga ne primiš, javi mi da ti ga ponovo pošjem. Pišem sporo jerbo znam da sporo čitaš. Neki dan je tvoj ćaća prolego u fojima kako se po statistikama većina prometnih nesreća događa na jedan kilometar od kuća, tako da smo i mi preselili malo dalje od kuće. Kuća je prelijepa štoviše, ima mašinu za pranje robe, ali ne znam je li radi? Jučer sam stavila robu da se opere i povukla vodu i robe više nije bilo!? Odika…vrijeme nije tako loše, osim što je po snijeg! Prošle setemane je dva puta padala kiša; jedanput četiri dana, a drugi put tri dana…

Glede onog đempera kojeg si želio, tvoj dundo Pjetro je reko ako ti ga budemo slali, neka skinemo puce jer su dosta teške, a to bi više kostalo, tako da smo hi skinuli i stavili u špag! Nota bene! Napokon smo pokopali tvoga đeda, a pronašli smo njegovo tijelo kad smo čistili kuću. Bio je u ormaru od onog dana ka’ je pobijedio dok smo igrali na’žmurice. Prije nekoliko dana eksplodirala je boca od plina, tvog ćaću i mene izbacilo je vanka kroz funjestru; ajmeee…koji osjećaj! Nakon toliko vremena tvoj ćaća i ja izišli skupa vanka. Kad već spominjem tvoga ćaću –dobio je novi poso! Jako je ponosan! Ispod njega se nalazi okolo petstotin čeljadi; zaposlili su ga na gradskom groblju da održava travnjak. Tvoja sestra Julija, znaš ona koja se udala za svog muža, napokon je rodila. Ne znamo još spol, tako da ne znam jesi li posto dundo oli njesi!? Ako bude curica, nazvat će je po meni; baš lijepo od nje! Maaa… para mi se malo čudno da će svoju ćer zvati: ‘mama’…!? Tvoj rođak Đuro oženio se, i po cijeli božji dan moli ženu, jerbo je ona verđinela… I neka znaš kako više ne vidimo tvoga dunda Balda koji je umro prošle godine.

Eeeee… Prvi od mađa  – praznik rada bio nam je najljepši dan, jerbo onda ćaća ne radi, pa smo otišli u prirodu; upalio auto i pustio cajke. Onda su on i dundo zapalili vatru da naprave gradele. I tako ti oni pijuuu…pijuuu…Žuju, dok ja i teta Seka spravljamo salatu i mažemo ajvar, i razgovaramo o koltrinama za u tinel. Djeca ganjaju boću i igraju se s Oskarom; znaš naš kučak crno-bijeli dlakavi. A onda se dundo i ćaća naliju ko’čepi, i počeo me zvati: ‘ kurvo… pokvarenaaa!!’ i onda me odalami. A sunce sja…djeca se smiju i igraju, a ja plačem, i govorim mu da što sam učinjela i da njesam ništa ofabrikala! A onda je on bacio kobase s gradela, a dundo ga je pokušo zaustaviti, a tetka mu kaže da nas pusti na miru. Ja se derem: ‘beštijo…jedna!’ i gađam ga plastičnim nožem i pjatima na cvjetiće, a Oskar zgrabi kobasu, a djeca stala trčati za njim da je vrati…

„Jeb*** ti oca i mater, i svi se gonite u pi*** materinu! I ti, i oni, i Prvi od mađa, praznik od rada; i HDZ i SDP i Izbori, i Agrokor, i Trump, i teroristi, i ovaj usrani narod, i kobasice i kučak!“ urla on od srca. Lijepo ga je bilo za viđet.                         Etooo…! A da ne govorim o tvom bratu, on je grozan; ka’ smo arivali doma, zatvorio je vrata od auta, a unutra su ostali kjuči. Moro se vratit u kuću kako bi uzo duplikat, da nas izvuče iz auta. Katastrofa!!! Dobro sine, neću ti napisati adresu… ne znam koja je? Familija koja je ođeka prije nas živjela uzela je kućni broj sa zida i ponijela ga sa sobom. Ako trefiš Margaritu, punooo… je pozdravi, a ako je ne trefiš… nemoj joj ništa rijeti!Mama koja te voli…p.s. ćela sam ti poslat koji solad, ali sam već zatvorila kuvertu i inbukala ga!

Jadranka

P.S.

Napomena za čitatelje:
Ovo su neka moja zapažanja. Voljela bih više znati o tim ljudima, ‘uvrnutim’ – je li ih još netko zamjećuje i razmišlja o njihovim sudbina. I zbog čega ih ja zamjećujem…?!