Input your search keywords and press Enter.

APATIJA I KUKANJE

Mislim kako ima znatan broj zemalja s istim problemom i u svijetu, pa bih zamolila  sve koji djeluju javno i u općem ineteresu za konkretne odgovore? Aloooo…ima li koga od vladajućih da mi kaže; đe idemo!?

Ljudi su dovedeni upravo do željenog nivoa, da ne znaju kako i kuda dalje.

To se zove – apatija.

Dovedeni su u stanje apatičnosti, da drugi mogu raditi s njima što im je volja…!?

Jel moguće promijeniti našu dubrovačku pasivnost…!?  Oli Hrvatsku? Je li to komunistički relikt, ili moramo čekati dok nam Evropska Unija ne preuzme odgoj nacije i kompletno iseljavanje? Mislim da smo ko nacija tunti, i pitam se je li uzrok pasivnost; komfornost, FB ili strah? Sigurno da imamo visoku granicu tolerancije, izdržljivosti, reakcije, rekreacija i zabavljanja i komentara u pogledu Dubrovnika kako je bilo negda!? Pa…knjige, pa fotke, pa prijatelji kojih više nema; to je lijepo, ali to je druga tema u odnosu na život koji nam svaki dan prolazi pred nosom u kuknjavi!  Znam, nema pravila, svi smo mi pravilo za sebe. Istinabog, prihvaćamo se ili ne, po bliskosti vrijednosnih sudova. Ok…ali mene interesa malo šire! Zna li  Ministar financije odakle sad stvoriti solde kad porez na nekretnine još ne može proć? Nešto nabacuju o; šumama, vodama i mizeriji što je nam ostalo! Insoma dele some; sve skupa u najmanju ruku je katastrofa! Imamo li Hrvatsku!? Imamo li Grad!? Tko nas što pita? Pogledajte tu priču o pročistaču za vodu; to je misterija nad misterijima!?? Tko od nas u Gradu doista djeluje javno i pokušava nemoguće!? Takvu čeljad i Udruge možemo izbrojat na prste! Aaaa… kad zovu da dođu na Stradun za protestat; malo tko će doći; uvije isti! Puk naš je strašno pasivan, kome sempre… svi kukaju o Gradu – niko ništa ne poduzima!

Da, na izborima sami krojimo svoje sudbine, prema tome sami smo i odgovorni za ovakvo stanje i ja!

S druge strane, čini mi se da su sve političke opcije u najmanju ruku jadne.

Postavlja se pitanje; koja je to politička opcija koja bi mogla promjeniti trenutni kurs države i desničarenja?

Druga priča je priča o svijesti. Dok je ona na Zapadu razvijena (što se uči i u školama), kod nas je čak običajno i s namjerom potiskivana, pa ako neko i bude iznad, nađe se već neko da ga ušuti. Kod svih drugih bi bila riječ o nekulturi, kod nas je to normala.

Razlike postoje i u onome: znati, umjeti i moći.

Današnjim totlekima je previše dobro da bi bilo što mijenjali.

Snaga leži na mladima i ako oni ne provedu, neće niko.

Postojeće političke opcije neće ništa promijeniti, to se zna, ali opet računaju da ce ih isti ljudi podržati ko’ što već čine godištunima. Sad do izbora neće raditi ništa, izvuci ce još koji solad iz budžeta, davati narodu’ lažna obećanja’ i do jeseni odmaraju!

Alternativa su novi odgovorni ljudi s jasnim gospodarskim i socijalnim planom, koji ce se distancirati od sadašnje vlasti i izbaciti religiju iz politike, jer su izgubile duhovnu bit i postale sredstvo.  Zasad takvih još nema na vidiku!

Nažalost, Hrvati su pasivni od svojih tinejdžerskih dana tijekom kojih uglavnom nemaju pojma tko je na vlasti ni tko je u oporbi te kako donošenje i izglasavanje nekog zakona ili reforme može i hoće utjecati na njihov budući život. Realno gledano, mladi u Hrvatskoj nemaju bajnu budućnost niti ih uspjeh čeka iza ugla. Jasno je da je sve još uvijek puno nepotizma, političkog pogodovanja i situacija u kojima visoko obrazovana mlada osoba mora raditi kao konobar ili perač posuđa.

Apsurd je uistinu svuda oko nas, a bez obzira na to stvara li takva cijela društvena i politička atmosfera pasivnost ili je možda obratno, aktivno sudjelovanje svije nas  u društvenim pitanjima trebalo bi biti imperativ. Za svako demokratsko društvo bitna su tri sektora: javni, privatni i građanski. Ovaj posljednji bi trebao biti ključ za razbijanje pasivnosti i aktivno sudjelovanje u stvarima koje su bitne za društvo i općenito zajednicu u kojoj živimo. Nažalost, njihova revoltiranost se nekada odražava u toj pasivnosti, a ne u konkretnom poduzimanju koraka. Neki taj konkretni korak vide u preseljenju u Njemačku ili Irsku, a neki u razbijanju glave o tome što će sa svojim životom.  Krivo je cijelo ovo društvo za pasivnost mladih pa bi zato svi zajedno trebali stvoriti uvjete kako bi mladi bili aktivniji i informiraniji o stvarima koje su relevantne za njih. Može se reći da je pasivnost trend 21. stoljeća, ali ne zato što su to sami tražili nego zato što se čini namjerno kako ne vrijedi poduzimati ništa!! Mladosti moja, vaše diplome ne donose hrpu love, ali su važne! Svjesnost je ona s kojom možeš mijenjati svijet…!!!

Jadranka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *