Input your search keywords and press Enter.

Martinje

Krštenje mošta važan je događaj za svakog vinogradara i vinara, jer upravo na blagdan Svetoga Martina, 11 studenoga “mošt se službeno pretvara u vino”.



Prema jednoj od legendi svetac Martin zbog mladog je vina zakasnio na sastanak Svih svetaca 1. studenoga, pa mu se onda Bog smilovao i odredio dan koji nosi jednak broj dana i mjeseca za dan njegova imena i mladoga vina.
Martin je rođen 316. godine u Sabariji (danas Szombathely u današnjoj zapadnoj Mađarskoj) od poganskih roditelja. Na očevo nagovaranje (a on je bio časnik rimske vojske), kao petnaestogodišnjak opredijelio se za vojničko zvanje. Jednom se, za ciče zime, mladi Martin iz Lyona vraćao u Amiens. Pred gradskim je vratima preda nj izišao siromah bijedno obučen, da zatraži milodar. Kako Martin u sebe nije imao novaca, brzo se snašao: maši se svoga mača, raspolovi svoj časnički plašt, pa polovicu plašta pruži prosjaku. Njegovi su mu se drugovi rugali. Martin nije mario za porugu. U noći nakon toga vidio je u snu Gospodina Isusa kako se pred anđelima hvali: “Martin koji još nije kršten, ovim me zaogrnuo.” I doista, Gospodin je stajao ogrnut polovicom Martinova plašta. Taj događaj, kao legenda stoljećima je prepričavan. Tri godine nakon službovanja u vojsci, Martin se krstio i zaredio. Bio je imenovan za biskup grada Toursa. Priča kaže kako se Martin sakrio čim je čuo za to imenovanje, ali mu je skloniste odala jedna guska svojim gakanjem.
U umjetnosti Martina prepoznajemo kao jahača na bijelom konju koji mačem na dvoje dijeli svoj časnički plašt, pružajući polovicu prosjaku. Prikazuje se na bijelom konju zato što je njegov blagdan na početku zime. Prikazuje se i kao biskup s hostijom poput užarene kugle. Do nogu ili u rukama mu je ponekad guska – zato se u nekim hrvatskim krajevima na spomendan svetoga Martina uz krštenje vina peče i “martinska guska”.