Input your search keywords and press Enter.

BIJELA IMELA

Bijela imela („zlatna grana“) – univerzalni lijek (snižava visoki i podiže niski tlak, sprječava i liječi moždani udar i dr.)

Bijela imela (lat. Viscum album, eng. mistletoe) u narodu je zabilježena kao obična imela, višće, visk, hmelina i lijepak. „Značajna crta keltske ljetne svetkovine bijaše branje svete imele koju su skupljali druidi.“ Plinije Stariji (23./24.-79. n. e.) nabrojio je „različite vrste imele i dodao: ‘Ne valja propustiti spomenuti obožavanje imele, prisutno širom Galije. Za druide, kako ondje zovu vračeve, nema ničega svetijeg od imele i drveta na kojemu ona raste, no samo ako je to drvo hrast. […] Oni, naime, vjeruju da je sve što raste na tom drveću poslano s neba, kao znak da je to drvo odabrao sam bog. Imela se veoma rijetko nalazi, ali kada je nađu, beru je uz svečanu ceremoniju. Najčešće to čine u šestome mjesecu [kalendar mjesečevih mijena] […] Žrec u bijeloj halji penje se na drvo i zlatnim srpom siječe imelu, koja se hvata u bijelu tkaninu. […] Vjeruju da napitak spravljen od imele jalove životinje čini plodnima i da je ta biljka lijek protiv svih otrova’. Kada kaže da druidi sijeku imelu u šestome mjesecu, Plinije zacijelo ima na umu rimski kalendar, u kojemu je šesti mjesec bio lipanj. Ako se, dakle, imela sjekla u lipnju, možemo biti gotovo sigurni da se ta ceremonija odigravala uoči današnjeg Ivanja. […] Ta se pretpostavka praktično promeće u izvjesnost kad vidimo da je u folkloru pravilo sjeći imelu na Ivanje. Tog dana ujutro seljaci u Pijemontu i Lombardiji još uvijek izlaze tražiti hrastovo lišće za ‘ulje sv. Ivana’ koje, smatraju oni, liječi sve rane zadobivene oruđem za rezanje. Nema sumnje da je ‘ulje sv. Ivana’ izvorno bila jednostavno imela ili uvarak spravljen od nje. U Holsteinu se imela, naročito hrastova, i danas smatra čudotvornim lijekom za otvorene rane. […] Na shvaćanje imele kao sjedišta života hrasta primitivna je čovjeka prirodno moglo navesti zapažanje da je, dok je hrast listopadan, imela koja na njemu raste – zimzelena. Zimi je pogled na njeno svježe lišće među golim hrastovim granjem morao štovatelje tog drveta ponukati da ga pozdrave kao znak […] Zašto se imela nazivala zlatnom granom? Taj naziv ne bijaše tek plod pjesničke mašte, niti je bio posebno italski, jer je i u velškom jeziku imela također poznata kao ‘drvo od čistoga zlata’. […]
Kao i sjeme paprati, imela se bere na Ivanje ili Božić, tj. za ljetnoga ili zimskog suncostaja […] Arijci su vjerojatno palili ivanjske krijesove kao čini za sunce, tj. s nakanom da iznova užgaju sunčevu vatru. No budući da se ta vatra uvijek dobivala trenjem hrastova drva, primitivnom se Arijcu moralo činiti da se sunce svako toliko obnavlja vatrom koja obitava u svetom hrastu. […] Ne čudi, dakle, da je imela sjala zlatnim sjajem niti da se nazivala zlatnom granom. […] Ne krije li se u tome podrijetlo imena ‘Sjajni’ odnosno ‘Blistavi’ (Zeus, Jupiter) kojim su drevni Grci i Rimljani označavali svoga vrhovnog boga? Nije li u najmanju ruku znakovito da i u Grka i u Rimljana hrast bijaše stablo vrhovnog boga.“ (James G. Frazer, Zlatna grana, Podrijetlo religijskih obreda i običaja, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002, str. 513-515, 518, 572-574).
„Bog koji sjedi pod zlatnim stogom i iz vreća svakomu nešto dijeli nije kršćanski bog, nije starozavjetni Jahve, nije Otac Isusov iz Nazareta, našega Krista, dakle Pomazanika Mesije, njegove Riječi koja je postala tijelom. Taj o kojem se tu pjeva očito je bog stare vjere.“ (Radoslav Katičić, Naša stara vjera, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, Ibis grafika – Matica hrvatska, Zagreb, 2017, str. 29).
Imela „liječi živčanu rastrojenost, kronične grčeve, padavicu i uzetost, jer pospješuje pravilno kolanje krvi. Povraćanje krvi, krvarenje iz pluća, krvavo pljuvanje i krvotok kod žena, obustavlja se pijenjem čaja od imele. […] Najbolje učinke čini imela s hrastova drveta, osobito kod krvarenja.“ (Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, „Svjetlost“, Sarajevo, 1968, str. 342-343).
„Tog grmovitog parazita može se vidjeti po stablima voćaka, naročito jabuka, hrasta i drugih stabala“, kao i npr. na stablu gloga. (Nikola Gelenčir, Prirodno liječenje biljem i ostalim sredstvima, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1970, str. 195).
„Imela je odlično sredstvo protiv ovapnjenja krvnih žila, visoko cijenjenja i preporučljiva u slučaju moždanog udara do kojeg rijetko dolazi ako prethodno redovito pijemo čaj od bijele imele. Ako je već došlo do moždanog udara pijemo šest tjedana po tri šalice imelina čaja dnevno, tri tjedna po dvije šalice i dva tjedna po jednu šalicu čaja i to prvu šalicu prije i poslije doručka, drugu prije i poslije objeda i treću prije i poslije večere, uvijek po pola šalice. […]
Imelu smatramo najboljim sredstvom za srce i krvotok. Kod teških poremećaja u cirkulaciji nikada nije pretjerano stalno upućivanje na imelu. Da imela sadrži tvari koje normaliziraju sve funkcije u tijelu, čini se nezamislivim, jer ona visoki tlak snižava, a niski tlak diže. Time se nemirno srce smiri i ojača njegov rad. Sve popratne pojave povezane s nenormalnim krvnim tlakom, kao što su navala krvi u glavu, vrtoglavice, šum u ušima, smetnje vida nestanu. Imela istodobno djeluje protiv svih srčanih tegoba, tako da s pravom možemo reći da je neophodan pomagač kod svih smetnji srca i krvotoka. […]
Iz mnogobrojnih pisama koje je dobila Maria Treben proizlazi da ljudi s visokim tlakom, jakim smetnjama u cirkulaciji, malaksalošću, srčanim smetnjama kao i smetnjama srčanog ritma, vrtoglavicom, nevoljkošću za rad zahvaljuju imeli nestanak tih tegoba u kratkom roku. […] Neki je čovjek iz okolice Mainza godinama patio zbog niskoga krvnog tlaka, katkada tako niskoga da je svoj posao mlinara jedva obavljao. Posjetio je poznate liječnike ne samo u Njemačkoj već i u Švicarskoj, ali bez uspjeha. Moj savjet da bijela imela pomaže kod svih problema s krvnim tlakom, niskim ili visokim, primio je skeptično. Bio je travanj, kad je imela još ljekovita i možemo ju ubrati s drveća. Nekoliko mjeseci kasnije na predavanju u nekom gradiću Gornje Austrije, naš je mlinar iz lijepe okolice Mainza sjedio u prvom redu i kazivao svim slušateljima kako se njegov jednoć tako nizak tlak zbog pijenja čaja od imele potpuno normalizirao. […]
Prije nekog vremena posredstvom tiska stigao je izvještaj iz Londona da su tri međusobno neovisne istraživačke skupine zaključile da se u visokom postotku javlja u žena u dobi preko 50 godina rak dojki ako su u dužem vremenskom razdoblju za sniženje visokoga tlaka uzimale lijekove. Zašto preuzeti taj rizik kada imamo našu odličnu imelu?“ (Maria Treben, Zdravlje iz Božje ljekarne, Mavrica, Celje, 2001, str. 36-38).
Neki čak preporučuju da „uz lijekove i savjete liječnika“ svakako ljudi s visokim ili niskim krvnim tlakom piju čaj od imele, kao i mješavinu imele s drugim ljekovitim biljkama npr. za Behterevljevu bolest (ankilozantni spondilitis), stezanje oko srca (angina pektoris), srčani udar (infarkt), suženje krvnih žila (ateroskleroza), slabu cirkulaciju, limfom (rak limfnih žlijezda), rak želudca, herpes na usnicama, zujanje u uhu (tinnitus), krv iz nosa (epistaksu), multiplu sklerozu, drhtavicu (Parkinsonovu bolest), rak dojke, te injekcije od imele za neke vrste raka (tumorskih stanica) jer osiguravaju „bolju vitalnost bolesnom organizmu, pomažu boljem teku i lakšem snu, te produžuju dob preživljavanja i podižu kvalitetu života“. (Ljekaruša fra Jure Marčinkovića, Profil, Zagreb, 2011, str. 111, 131, 136, 139, 145, 153, 165, 186-187, 249, 314, 325, 333, 374, 381, 408).
Čaj od bijele imele (50 grama) može se kupiti u apoteci za 10 Kn, a nešto mi kaže da će se, ako već nije, u budućnosti pojaviti učinkoviti lijek koje će korporacije proturati po visokim cijenama ili će ga pak svim snagama željeti ocrniti. Vjerojatno nagađate koji će biti glavni sastojak tog skupog lijeka jer se neki znanstvenici u svom pogledu prema budućnosti baš i ne okreću prema prošlosti, pa po principu crvotočine (dužeg puta) dolaze do iznašašća koja su drevnim ljudima (bila) odavno poznata.

Đivo Bašić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *