

Bez obzira na imperativ uspjeha, škola je samo jedna životna faza i roditelji i djeca trebaju surađivati još jako dugo.
Nedjelja je najlošija za učenje, obično se dan omakne, večer je na pomolu, zadaće još nisu napisane, ponedjeljak stiže.Počinje razdoblje s mnogo nepoznanica za školarce, ali i za roditelje. Pomagati svome đaku ili ne? Kako ga privoljeti da uči? Koliko i kada da sjedi za knjigom? Koliko uopće inzistirati na uspjehu i ocjenama?
To su samo neka od pitanja s kojima će većina roditelja otpraviti svoje đake u školske klupe. Stresa neće nedostajati pa je prvi savjet vezan uz početak školske godine psihologinje Tanje Sever to dragocjeniji.
Moraju sami pisati
– Bez obzira na opće prihvaćen imperativ uspjeha i odličnih ocjena u školi, ne treba smetnuti s uma da je školovanje ipak samo jedna faza u životu. Roditelji i dijete moraju ostati u dobrim odnosima i poslije toga te još dugo, dugo surađivati – kaže naša sugovornica. Dvojbe o tome trebaju li roditelji pomagati u učenju za psihologinju nema.
Roditelji sve češće vjeruju kako dijete treba naučiti čitati i pisati prije polaska u školu, nerijetko i inzistiraju na tome. No to nije nužno. Važna je primjerena emocionalna i socijalna zrelost te duševno i tjelesno zdravlje, a uz dobru podršku obitelji neće biti problema sa svladavanjem školskog programa, navodi u stručnom članku dr. med. Ivana Pavić Šimetin. Predškolske ustanove pomažu u ostvarivanju tih preduvjeta te je već potvrđeno da se djeca koja su išla u vrtiće brže uklapaju u školsku sredinu.– Važno je samo imati na umu da se ta pomoć s vremenom treba mijenjati. U prvom se razredu svakog dana moraju pregledati pisanke i crtanke, odnosno petkom ako je dijete na boravku. Prvašić mora sam pisati. Roditelj sjedi uz njega, ali samo zato da bi ga hvalio, poticao na samostalnost i ustrajnost. Učenje, vježbanje u toj dobi treba ograničiti maksimalno na dva školska sata, sa stankom od deset minuta.
U drugom razredu, pak, više ne treba sjediti uz dijete dok uči. Dovoljno je da je roditelj u blizini, da glača, pere posuđe i sl., ali nipošto da čita svoju omiljenu knjigu ili materijal za posao. Djetetu se priđe tek kada zapne, kada traži pomoć; objašnjenje nejasnog pojma ili gradiva, želi da ga se ispita naučeno i slično – savjetuje Tanja Sever.
Najlakše za kraj
Kaže i da je najbolje početi učenje srednje teškom aktivnošću poput pisanja sastavka ili popunjavanja radne bilježnice. Potom na red dolazi teži dio, učenje novog gradiva, pjesmice ili priprema za test. Za kraj treba ostaviti najlakše – bojenje, popunjavanje odgovora…
– I sve to svim danima osim petkom i nedjeljom. Ti dani trebaju biti rezervirani za zabavu i igru – kaže psihologinja. – Petkom je motivacija za rad minimalna, djeca su zamorena tjednom, sretna što je došao vikend. Idealni su za učenje subota prijepodne ili poslijepodne, nipošto cijela subota.
Nedjelja je, pak, najlošija za učenje, obično se dan omakne, večer na pomolu, zadaće još nisu napisane, ponedjeljak stiže… I zato učenje tim danom treba preskočiti. Vikend je vrijeme za više fizičke aktivnosti i igre na otvorenom. Igre na računalu, dakako, nezaobilazne su, bitno je da ne traju duže od 45 minuta i da ih se unaprijed ugradi u opću organizaciju vremena. Zabavu jednako zaslužuju svi!
Radmila Kovačević
vecernji.hr