Input your search keywords and press Enter.

Ni oko pravopisa nema dogovora

Hrvatski pravopis nije za loptanje

U tiskanom izdanju Školskoga rječnika hrvatskoga jezika iz 2012. godine Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Školske knjige susrećemo, primjerice, riječi pogrješka (str. 512) ili strjelica (str. 742) i sl. U mrežnom pak izdanju istoga rječnika IHJJ-a iz 2019. piše pogreška, strelica, dok u pravopisnom rječniku tiskanoga i mrežnoga izdanja Hrvatskoga pravopisa iz 2013. stoji pogreška <pogrješka> (str. 360), strelica <strjelica> (str. 426).

 

U Proslovu mrežnoga izdanja piše: ”Mrežno izdanje Školskoga rječnika hrvatskoga jezika usklađeno je s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljenim 2013. godine. <…> Sinonimi i antonimi koji nisu normativno preporučljivi (koji se u rječniku obrađuju tako da uz njih stoji uputnica v.) donose se u zagradama.“(Školski rječnik).“

Ako je mrežno izdanje Školskoga rječnika zaista usklađeno je s Hrvatskim pravopisom iz 2013., tada prema Hrvatskomu pravopisu IHJJ-a moramo imati pogreška <pogrješka>, strelica <strjelica> jer u Institutovoj normativnoj pravopisnoj hijerarhiji i jedna i druga inačica pripadaju normi hrvatskoga književnoga (standardnoga) jezika, s razlikom da je jedna preporučena (pogreška, strelica), a druga dopuštena (pogrješka, strjelica). Uzgred budi rečeno, u tiskanom i mrežnom izdanju Školskoga rječnika IHJJ-a imamo dvotočje sin. (dvotočka) (str. 116), trotočje sin. (trotočka) (str. 799), dok je u pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a obratno: dvotočje > dvotočka (str. 209), trotočje > trotočka (str. 445). Što zapravo preporučujemo korisniku, natuknicu dvotočje, trotočje ili dvotočka, trotočka? Natuknice su u proturječju, premda su urednici (mrežnoga izdanja) i autori obaju priručnika isti.

Nije jasno, što je zaista “normativno prihvatljivo i preporučeno, a što “normativno manje prihvatljivo ili neprihvatljivo i dopušteno”?


Između izlaska Školskoga rječnika IHJJ iz 2012. i Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a iz 2013. protekla je godina dana. Tijekom jedne godine sastavljači tiskanoga i mrežnoga izdanja Školskoga rječnika mijenjaju svoje pravopisanje. Ima li kraja tom stalnom loptanju hrvatskim jezikom?

Izgleda da svaka nova vlast sa sobom donosi i novi pravopis s određenim pravopisnim promjenama. Hoće li možda neka nova uprava odlučiti o sastavljanju najnovijega pravopisa sa strjelicom i grješkom?

Treba li zbog sitnih pravopisnih dvostrukosti ponovno mijenjati pravopis i koliko puta? Hrvatski pravopis nije lopta za nabacivanje amo-tamo, niti se pravopisna pravila smiju olako prekrajati.

Artur Bagdasarov
hkv.hr

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *