Lav

Danijel Obrovac iz Mokošice, poklanja jednu pjesmu iz svoje zbirke:

Najveći i najjači lav
prava faca, uvijek zdrav,
želio je biti
najljepši na svijetu
i zato je morao
otići na dijetu.

Jesti meso nije htjeo,
samo biljke on je jeo.

A zatim je pošao do brice
da mu obrije lice,
da mu skrati kosu,
da ga napudra po nosu.

Onda je rekao ponosan sav:
‘Sada sam najljepši i najjači lav.’

Ali to baš nije tako,
jer ga je dijeta oslabila jako
i tog je nekad opasnog lava
jednog dana istukla krava.

Svi su se smijali, a on je bio tužan,
postao je slabić i nekako ružan.
Glavna faca on bio je prije,
a cijela šuma sad mu se smije.