Input your search keywords and press Enter.

Trupina (neretvanska trupa) i dijelovi lađe

Ivan Čupić, graditelj trupina [trupa] i lađa (Komin, Neretva):

Trupina [trupa] ima nosivost od 150 do 250 kg bez vozača. Nosivost lađe je 2.500 do 3.000 kg, uključivo tri vozača. Trupine [trupe] se grade obično u kući, ali se grade i vani „pod murvom“, dok se lađe grade redovito „pod murvom“. Pri gradnji se upotrebljava najnužniji alat: planje [blanje] (tri vrste), tesla i bradva (sjekira).

Čupić nije specijalist, tj. on se ne bavi isključivo izgradnjom trupina [trupa] i lađa, nego i drvodjelstvom uopće, bačvarstvom, itd. On je jedan od najpoznatijih majstora, ali ima i drugih koji se uzgred bave gradnjom tih plovnih objekata.

U naseljima uzduž puta Metković-Dubrovnik možda bi se našao još koji od najstarijih tipova trupine [trupe]. Možda i u Gabeli ili Hutovu.

Jutrom 9. XI. 1950. posjetio [je Josip Jelčić] M. N. O. [Mjesni Narodni odbor] i razgovarao s predsjednikom i tajnikom Odbora. Upoznao ih s radom naše [muzejske] ustanove i preporučio da našim [muzejskim] povjerenicima [za prikupljanje pomorske terminologije i dr.] pri njihovu radu pruže svaku pomoć. Nakon toga sam posjetio i majstora: Ivana Stankina Čupića, čiji je otac bio također majstor. Stanko Čupić, otac Ivana pok. Mate, ima sada [1950.] 86 godina. Ovaj priča da se sam ne sjeća da je na Neretvi bilo trupina [trupa] izdubenih iz debla, ali se sjeća  da mu je otac pričao kako su se u njegovu djetinjstvu trupine [trupe] gradile iz debla. Tvrdi da je on takve trupine [trupe] viđao u okolici Gabele. U njegovu djetinjstvu je ove plovne objekte izrađivao njegov stric i kaže da se za te objekte od davnina upotrebljavao naziv „trupina“ [trupa]. Ivan Čupić izrađuje sada [1950.] trupine [trupe] za sva mjesta uz Neretvu, pa čak i za Crnu Goru, rijeku Zetu.

Prisustvovao sam izgradnji jedne trupine [trupe].

Drvo za gradnju: Strane i dno trupine [trupe] grade se od dasaka ariša, lučevine [borovine] i jelovine (sada najviše od jelovine. Prije se za tu svrhu upotrebljavalo drvo iz Slovenije [Slavonije?]. Bosansko drvo je lošije). Za kostur, tj. za lukoče (korbe) upotrebljavalo se tvrdo drvo: smrekovina, maslina, murva ili hrastovina. Karine su također od smrekovine ili od murve. Čavli su galvanizirani.

Gradnja: Najprije se pripreme pojedini dijelovi: dno, lukoči, karine i strane [bande]. Zatim slijedi spajanje tih dijelova. Dno s pribijenim lukočima postavlja se na cuje. Da bi trupina [trupa] dobila liniju, tj. da bi (kako oni kažu) bila vozkija, pramčani i krmeni cuji su nešto viši, a onaj po srijedi niži. (Vozkija znači da bi se mogla lakše voziti). Zatim se na to postavi veliko kamenje (kod manje trupine [trupe] 4 komada, preko 200 kg). Na dnu su dakle već pribijeni lukoči i obje karine. Zatim se postavljaju strane [bande], i to pomoću supota i stegača. Supoti dolaze po jedan na krmi i pramcu, a stegači na dva mjesta po sredini trupine [trupe]. Tek sada slijedi pribijanje strana [banda].

Dimenzije trupine [trupe]. Dužina gornje linije: 3,80 m; širina gornje: 90 cm. Dužina donje linije: 3,27 m; širina donje: 46 cm. Visina na unutarnjoj okomici: 27 cm. Visina strana od 30 do 35 cm. Najveća gornja duljina je 5 m.

Na opisani način grade se trupice u novije doba, dok Tomo Glamuzina u Rogotinu gradi još uvijek trupine [trupe] na stariji način, tj. on ne upotrebljava ni supote ni stegače, već se pomaže kocima [kolcima] zabijenim u zemlju. Zato je taj način gradnje moguć samo izvan kuće, i to pomoću 3 radnika, dok je po novijem načinu Čupićevu dovoljan samo jedan, jer mu poti i stegače zamjenjuju druga dva radnika. Pri starijem načinu gradnje pomoću kolaca upotrebljavao se od alata samo kosijer, pila i jedna planja [blanja].

Trupina [trupa] nema palube da bi se u nju moglo više krcati. Može nositi najviše do 300 kg s vozačem, ali inače obično do 250 kg i to kad je vrlo lijepo vrijeme (kad nema vjetra, a tok rijeke /struja/ povoljna).

Na vrhu strana, i to iznutra, dolazi pojačanje, tj. drvena rigeta nazvana centa. Prije su na provu obično stavljali drvenu ručicu za koju se trupina [trupa] vezivala. Sada se u istu svrhu upotrebljava lanac.

Trupina [trupa] se jednom godišnje premazuje katranom. Ako je daska slabije vrste, tada se premazuje dva puta godišnje. Rijetko kada se trupina [trupa] premazuje kojom bojom.

Na trupinu [trupu] dolazi i jedro. „Jambor“ (jarbol) se postavlja u rupu napravljenu u pramčanom lukoču (promjer te rupe odgovara promjeru jarbola), a s gornje strane postavlja se na lukoču stolac – prema širini trupine [trupe].

Visina jarbola je od 160 do 200 cm, debljina cca 4 cm. Lantina, na kojoj je prišiveno jedro, obično je 2,50 m duga. Duljina jedra je obično 2,20 – 1,35 m, a pramčani dio 45 cm.

Dijelovi trupine [trupe]: dno i lukoči kroje se pomoću šesta. „Šest“ za dno: ovdje se po srijedi stave daske koje se obilježe s obje strane i to s prove i krme sve do drugog lukoča.

Kad je trupina [trupa] izgrađena, ona se stupa stupom i to čekićem ili dlitom [dlijetom] za stupanje. (Stupati = kalafatati; [zapravo: šuperiti]).

Škota se namota na veslo i drži u ruci kojom se upravlja timun. Veslo izrađuje posebni majstor. Pravi se od murve, a dugo je cca 1,75 m. Pala na veslu je 17 cm široka, a cca 50 cm duga. Držak vesla – držalica – je oko 3 cm debela. Kučma je 12 cm široka, 4 cm debela (po sredini).

Trupina [trupa] nema pajula, već se sjedi na škanju. Na dno trupine [trupe] se postavlja slama da ne bi od sunca dno pucalo, da bi se mogao prikladnije smjestiti teret, i da je lakše po trupini [trupi] ići.

Na putu za Ploče razgovarao sam o istoj temi s nekim ljudima iz Rogotina. Pošto je u Rogotinu vlak stajao preko 1 sata, imao sam prigode razgovarati s nekim starijim mještanima. Oni se slažu s ovim podacima o izgradnji trupine [trupe] koje sam prikupio u Kominu.

Vodena plovila pri ušću Neretve

Narod donje Neretve upotrebljava za vodene prijevoze uglavnom dva prijevozna sredstva, i to:

  1. „Trupa“: Građena je obično iz borovog dva (lučevina), a u pomanjkanju ove i iz jelovine. Dno je debljine 2,5 cm, a u strane „bande“ debljine 1 – 1,5 cm. Konstruktivni dio čine „lukoči“ (rebra), obično od smrekovog drva ili murvovine (dudovina). Obilježja: 1. Karina od prove; 2. Karina od krme; 3. Lukoči; 4. Dno; 5. Banda; 6. Veslo; 7. Kučma; 8. Škanj; 9. Pajol; 10. Sindžir (lanac). Prova se zove onaj kraj na kojemu je učvršćen „sindžir“ (lanac). Mjere i veličine specificirane.
  2. „Lađa“: Nosivost 2,5 – 3 t. Veličine specificirane: 11. Karina od prove, odnosno od krme; 12. Trup(a), kolomba [kolumba] (kobilica); 13. Škarmenice; 14. Kapa; 15. Lukoć; 16. Lukoć samotvorac; 17. Sindžir [lanac]; 18. Stolac od prove (u koji se pričvršćuje jambor [jarbol]; 19. Stolac od krme; 20. Centa; 21. Jambar [jambor, jarbol]; 22. Lantina; 23. Jedro; 24. Trcalori; 25. Škota; 26. Karga; 27. Žaba (kolotura); 28. Gindac; 29. Škaram; 30. Parić ili veslo.

Komin, 21. I. 1951.

Sastavio: Josip Jelčić, umirovljeni svjetioničar (Komin)

Vidi opširnije o ovoj temi:

Trpimir Macan, Stari pučki čamci na području donjeg toka rijeke Neretve, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knj. 43, Zagreb, 1967, str. 161-179 (literatura: str. 168, bilj. 7; 178).

https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=21105

Ilija Burić, Plovila u donjoj Neretvi, Naše more, god. III, br. 4, Dubrovnik, 1956, str. 266-268.

https://hrcak.srce.hr/213281

Flota neretvanskih lađa prema popisu iz 1927. godine, Hrvatski neretvanski zbornik, 1, Zagreb, 2009, str. 163-188.

Kominski brodari, Hrvatski neretvanski zbornik, 1, Zagreb, 2009, str. 205-213.

Neretvanska lađa, Hrvatski neretvanski zbornik, 2, Zagreb, 2010, str. 385-397.

Lađa isplovila na svjetska mora, Hrvatski neretvanski zbornik, 3, Zagreb, 2011, str. 146-158.

  1. Macan, Kazivanje Ivana Oršulića, Hrvatski neretvanski zbornik, 5, Zagreb, 2013, str. 102-106.

Mario Talajić, Prva fotografija neretvanske lađe, Hrvatski neretvanski zbornik, 6, Zagreb, 2014, str. 137-139.

Priredio: Đivo Bašić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *