Input your search keywords and press Enter.

Šumski požar na Lokrumu 1970. godine

„Ono što se Lokrumu nije dogodilo otkada se zna, zbilo se 21. kolovoza 1970. Toga dana u 3 ure popodne ukazao se šumski požar na jugoistočnoj strani otočića. Požar su požrtvovno gasili radnici rezervata, vatrogasci, vojska, ali je ipak izgorjelo oko 3000 m2 šumske površine. U krasno lice Lokruma za duge godine utkao se nemili trag ognja. Crna pjega će druge godine postati nekako bijela i tako ostati godinama dok je ipak ne pokrije pokrov zelenila. Ali dotada je čekati.

Prigodom lokrumskog požara, a nakon oko sto šumskih požara od Mljeta i Pelješca do Konavala koji planuše u ljetnim danima, oblast je preporučila da štabovi civilne zaštite budu u stalnoj pripravnosti glede požara, da svaki stanovnik odmah priskoči gasiti kada se požar pojavi. Uz to zamoljena su turistička i hotelska poduzeća da upozoravaju putnike da ne lože oganj u šumama i uz njih, da paze kamo i kako bacaju opuške.

Pametno je to rečeno, ali putnik sa sjevera samo zna za svoje šume u vječnoj vlazi. Ostaje nehajan prema šumama juga. Čak, užasa li, podmeće požare u te južne šume, jer mu, trulom srcu, smetaju. Čini se da je baš na Lokrumu bio podmetnut onaj požar. Stoga je i bio zabranjen dolazak na otok bilo kakvih putnika za vrijeme od 21. do 23. kolovoza [1970.], dok je oblast izviđala kako je požar planuo.

Pored sve nevolje koja zateče lijepi Lokrum, ovdje je drago čuti da je i oblast konačno shvatila da ljeti hrvatskim jugom obilaze ljudi koji ne podnose ni sebe, a nekmoli će ono što je drugom čovjeku i milo i drago, što mu je na diku. Stoga takve propalice, ta trula i gadna čeljad, pruža upaljenu žigicu iz svoje ruke i pali južne šume. A onda bježi ostavljajući iza sebe trag koji im nečovještvom zaudara. Jer valja znati to da je puk odavna govorio da toliko požara ne bi bilo, da ne bi bilo onih velikih da ih netko ne podmeće. Sada kada je oblasti to očito, valjda će se bolje paziti na takve probisvijete. Naravno, ostaju i domaći koji pale korov i draču po baštinama u suhim ljetnim danima. Odatle do šume nije daleko ognju pomiliti, uz malo nepažnje onoga koji korov pali, i u požar se razbuktati.“ (Tomislav Macan, Šumski požar na Lokrumu, u knjizi: Dubrovnik Martola Dupca, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1997, str. 287-288).

 

„Konačno se pitanje Lokruma stalo rješavati. U 1956. s njega je dignuto dječje oporavilište. Onda je u studenom 1957. u njegov drevni, pred pad [Dubrovačke] Republike napušteni benediktinski samostan prenesen Prirodoslovni muzej iz Dubrovnika, zanimljiva zbirka, poglavito zbog ptica, riba i zmija dubrovačkoga kraja. Tada je došla Odluka o parku Lokrum. Nju je izglasao Narodni odbor općine Dubrovnika na sjednicama općinskog vijeća i vijeća proizvođača, održanim 12. listopada 1957. Odluka ima dva člana, a oni glase: ‘U svrhu zaštite otoka Lokruma, kao prirodne rijetkosti i jedinstvenog parka, Lokrumom upravlja Narodni odbor općine Dubrovnika.’ (Članak 1.) ‘Održavanje svih raslinstava na otoku Lokrumu povjerit će se specijalnoj stručnoj ustanovi.’ (Članak 2.). Ta kratka zakonska odluka trebala bi otvoriti treće razdoblje lokrumskog bilja koje će stati uz bok dvaju prošlih razdoblja, onog benediktinskog i onog Maksimilijanova. […] Dok je grmlje pretežno pokrilo sjeverozapadnu stranu Lokruma, šumska stabla porastoše po jugoistočnoj mu strani. Tuda su borovi (Pinus halepensis) zauzeli sve zemljište, pa se posadili oko obradivog dijela otočića, ali i česvinama (Quercus ilex) ga prepustili da se uz njih smjeste; stoga je ljepša slika otočića i krasnija svirka morskih vjetrova kada otočićem šetaju i igraju, jer se provlače kroz dvovrsne krošnje. Tom glazbom upravljaju čempresi (Cupressus pyramidalis) koji se vitko izviše nad one tamnozelene krošnje, pa se amo i tamo nagiblju.“ (Tomislav Macan, Lokrum je zaštićen, u knjizi: Dubrovnik Martola Dupca, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1997, str. 292).

 

Tomislav Macan

 

P. S. Ne dirajmo „svirku morskih vjetrova“, nego se koncentrirajmo na sprječavanje potkornjaka na širem dubrovačkom području. (Đ. B.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *