Input your search keywords and press Enter.

Slika i zvona Gospe Snježne u Cavtatu

„Samostan Snježne Gospe bio je, naime, odmah po dolasku Rusa i Crnogoraca na teritorij [Dubrovačke] Republike u svibnju 1906. opljačkan. Brat Lucid Skurla iz Pelješca koji je bio zatečen u samostanu pod prijetnjom smrti odao je skrovište samostanskih i crkvenih predmeta, svega crkvenog ruha, pribora i posuđa, tako da su sve to odnijeli, te samostan i crkva ostali potpuno ogoljeni. Brat Lucid spasio je glavu ukrcavši se u jednu lađu za Kotor, gdje je ostao u samostanu sv. Klare do smrti. Samostan je ostao napušten. U aktima 2. intermedijalne kongregacije, koja je održana 22. srpnja 1807., samostana Snježne Gospe na popisu samostana za izbor gvardijana više nije bilo. Bio je od francuske okupatorske uprave zajedno s crkvom predan u zakup nekom Vicku Talaniju za magazine, prvenstveno za robu za snabdijevanje vojske: sijena, soli; kasnije se u crkvi solila i riba. […]

            Jedan od radosnijih dana u povijesti samostana i crkve Snježne Gospe je slavljenje njena dana godine 1910. – 5. kolovoza. Svake se godine slavi njen dan, Gospa od Cavtata, svečano, ali te godine slavilo se u posebnom ozračju. Bio je to dan kad se u crkvu Snježne Gospe stavljala slika ‘Gospa od Cavtata’ u prisustvu njezina slikara Vlaha Bukovca. Slika je poklon umjetnika svome rodnom ‘milom gnijezdu’ i crkvi Gospe od Cavtata, s kojom ga povezivalo djetinjstvo, mada se jednom kao mali ‘umjetnik’ u njoj i ražalostio kad mu prva ‘Madonna’ nije bila primljena s radošću kao ova danas (Kad je on još kao dijete – mali Vlaho – naslikao svoj prvijenac – Gospu – od plave boje perlina koji je uzeo mami i crvene od praha opeke, donio ju je radostan ‘Padru’ Snježne Gospe da mu je blagoslovi, ali se vratio žalostan kući kad mu je Padre nije blagoslovio!) Slika je postavljena nad trijumfalnim lukom prezbiterija za čitavu širinu crkve. Na slici je velika slika Cavtata, a ispred Gospa s anđelima. […]

            Uz ovo slavlje slavilo se tog dana još jedno drugo: podjela papinskih odlikovanja dobročiniteljima crkve Snježne Gospe. […] Bio je predložen za odlikovanje i slikar Vlaho Bukovac, ali je on zamolio gvardijana o. A. Juricu da se povuče njegovo ime: ‘da ne bi njegova čista ljubav prema njegovu ‘milom gnijezdu’ i dragim roditeljima koji u njemu počivaju ničim bila pomućena…’. […]

            Drukčiji je, međutim, bio slučaj god. 1917. kad su sa zvonika crkve Snježne Gospe skinuta dva zvona i odvezena na Zvekovicu s koje se više nisu vratila, jer su vjerojatno u drugom obliku i u drugoj namjeni završila negdje na bojištima prvoga svjetskog rata. Pomanjkanje, naime, metala za topove namirivala je Austrija za prvoga svjetskoga rata skidanjem zvonova sa zvonika i njihovim pretapanjem u topovske kalupe. Od tog Molohova danka nije bila izuzeta ni crkva Snježne Gospe. 8 svibnja 1917. bilo je skinuto najmanje zvono, 10. svibnja najveće, a 11. svibnja kolima su odvedena oba(dva) na Zvekovicu s priznanicom  na 499 kg bronze, jer je veliko zvono bio teško 333 kg, a malo 166 kg.“ (Justin V. Velnić, Povijesni prikaz života i djelatnosti samostana, u knjizi: Samostan Snježne Gospe u Cavtatu 1484/1984, Izdavač: Samostan Snježne Gospe, Cavtat, 1984, str. 31, 38, 41).

„U velikoj luneti [Snježne Gospe od Cavtata] iznad trijumfalnog luka. Ulje na platnu (220 x 620 cm). Kroz cijelu dužinu u gornjem dijelu je naslikana veduta Cavtata gledana s mora, dok je u prvom planu nešto desno stojeći lik Bogorodice s Djetetom u poluprofilu kako gleda na Grad, a oko nje lebde anđeli. Sasvim na dnu kroz cijelu širinu slike teče natpis: ‘CAVTATE SLAVNO I MILO MOJE GNIJEZDO TI SI – SVEMOGUĆEG RUKA DOK TE ŠTITI – VITEŠKI SE SVE U VIŠU SLAVU VISI. VLAHO BU(KOVAC) PRAHA G. (1909)’. Krajnji dio natpisa je presavijen iza slijepog okvira, što znači da je Bukovac u Prag dobio netočne dimenzije, pa su sliku, kada su je stavljali na mjesto morali smanjiti. Sliku je naslikao Vlaho Bukovac u Pragu 1909. g.“ (Anđelko Badurina, Umjetnički inventar Franjevačkog samostana u Cavtatu, u knjizi: Samostan Snježne Gospe u Cavtatu 1484/1984, Izdavač: Samostan Snježne Gospe, Cavtat, 1984, str. 64).

Justin V. Velnić & Anđelko Badurina

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *