Input your search keywords and press Enter.

Dubrovački pomorski konzulat: Neiskorištene arhivske knjige iz pomorstva u dubrovačkom Državnom arhivu

Arhivski materijal Državnog arhiva u Dubrovniku, koji se sastoji od oko 7.000 knjiga i 120.000 dokumenata (bez mnogobrojnih novijih arhiva), svrstan je u 77 serija. Od tih su najvažnije: zapisnici vlade (III.), oporuke (X.), dopisi na Istok i na Zapad (XXVII.), kancelarijske (XXV.) i notarske knjige (XXVI.), te isprave i akti (LXXVI.).

O pomorstvu, poradi njegove naročite razvijenosti i važnosti u Dubrovniku, nalazimo podatke u raznim serijama od kojih su dvije serije naročito značajne. To su serije LV. i LVI. gdje nalazimo podatke o zapovjednicima brodova, o vlasnicima i suvlasnicima brodova i njihovoj nosivosti, zatim o osiguranju brodova i tereta, o plaćanju brodskih taksi [pristojbi], te o karanteni robe i putnika.

LV. serija ima 4 podserije. [Treća] III. podserija nosi naslov : ‘Skupštine [sastanci] i pomorski konzulat’ (Assemble e consolato di mare). U 14 knjiga ove podserije zabilježeno je oko 1.000 najraznovrsnijih pomorskih nesreća [nezgoda na moru]. Radi se o pomorskim nezgodama onih brodova kojima je Dubrovnik bio prva luka u koju su stigli poslije pretrpljene nesreće [nezgode]. Po ondašnjim pomorskim propisima zapovjednik nastradalog broda morao je na ‘pomorskom konzulatu’ u prvoj luci u koju je stigao prikazati događaj koji se dogodio. Taj njegov iskaz zvao se ‘prova di fortuna’. Naime, zapovjednik broda morao je dokazati da šteta koja se dogodila ljudstvu, brodu ili teretu nije prouzrokovana njegovom krivnjom ni krivnjom posade, već elementarnim silama, da bi se kasnije na osnovu toga mogla dobiti odšteta jer su brodovi i teret redovito bili osigurani.

Na čelu ‘pomorskog konzulata’ stajao je ‘konzul’ koji je vršio funkciju redovitog suca skupštine [zbora, sastanka] i ‘pomorskog konzulata’. Uz njega su bili tzv. skupštinari [sabornici] (assembleati). To su bili stručnjaci koji su morali dati svoj sud o onome što bi zapovjednik broda izložio. Bilo ih je 12. Dakle, svaki zapovjednik broda, pretrpjevši neku nesreću [nezgodu], a došavši u dubrovačku luku, morao je otići na ‘pomorski konzulat’ i tu pred ‘konzulom’ i 12 skupštinara [sabornika] izložiti što mu se dogodilo. Poslije zapovjednika bili su preslušani putnici. Ako nije bilo putnika, tada ostali članovi posade. Zanimljivo je napomenuti da ni u jednom opisanom događaju nije bilo razmimoilaženja u izjavama zapovjednika i ostalih svjedoka.

Knjige [nezgoda na moru] obuhvaćaju vrijeme od 1629. do 1811. godine. U njima su opisane nesreće [nezgode] ne samo dubrovačkih brodova, nego i stranih: engleskih, francuskih, austrijskih, turskih i dr. Čak je zabilježen i jedan švedski brod. Nije donesen opis nesreće [nezgode] koju je ovaj brod pretrpio jer nitko od posade nije znao drugi jezik osim švedskog. Stoji zapisano da je samo zapovjednik znao nekoliko talijanskih riječi i to pogrešno.

U ovim knjigama nalazimo detaljni opis strahovitih oluja. Tu je opisana nadčovječna borba pomoraca s pobješnjelim elementima vjetra i mora. Čitajući ove knjige osjećamo svu težinu pomorskog života.

Međutim, ove knjige nam pružaju i ostale vrijedne podatke: svaki zapovjednik, izlažući događaj, uvijek navodi otkuda je i kamo putovao, kakvim je teretom bio nakrcan njegov brod, itd. Knjige su vođene na talijanskom, ondašnjem službenom pomorskom jeziku. (Zdravko Šundrica, Dubrovački pomorski konzulat, Neiskorištene arhivske knjige iz pomorstva u dubrovačkom Državnom arhivu, Pomorstvo, god. IX, br. 9, Rijeka, 1954, str. 485).

 

Zdravko Šundrica

[Tekst odabrao: Đivo Bašić]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *