Zašto ljudi drže mačke (ili obratno)

Poznati zoolog Konrad Lorenz je jednom rekao, “mačka je divlja životinja koja nastanjuje domove ljudi.” Biološki govoreći, to je zapravo istina.
Pripitomljene mačke, neposredni preci afričke i europske divlje mačke, su tako usko povezane jedna s drugom da ih većina znanstvenika danas sve teretira kao istu vrstu, Felis silvestris. Mačka u vašem domu je Felis silvestris catus, podvrsta divlje mačke. Dakle, zašto te divlje mačke spavaju u našim domovima?

Prvo su se uselile na farme:
U stvari nitko ne zna potpunu istinu, ali priča o pripitomljavanju Felis silvestris catus ide nekako ovako. Prije nekih 10 000 godina, ljudi su otkrili poljoprivredu. Nekako u isto vrijeme suočili su se s problemom kako skladištiti sve te žitarice koje uzgoje. Zalihe hrane, koje su čovjeku bile jako važne, privlačile su životinje, uključujući miševe i druge glodavce, koji su bili sretni što su pronašli novi izvor večere.
Isto onoliko koliko su uskladištene žitarice privlačile glodavce – toliko su mačke privlačili upravo ti glodavci. Pošto mačke jedu glodavce koji jedu farmerovu hranu – farmeri su zavoljeli mačke. (Naravno, mačke su između ostalog tople i pahuljaste, i predu dok ih mazite, što sve ide u prilog da ih lakše zavolite.)
I tako, kako bi bili sigurni da će se mačke zadržavati na farmi, poljoprivrednici su ih počeli mamiti s ribljim glavama ili pilećim krilima pa tu i tamo s osvježavajućim gutljajem kozjeg mlijeka, a potom i prijateljskim češkanjem iza ušiju. Uz sve svoje urođene instnkte, mačke znaju prepoznati ‘dobru stvar’ kad je jednom okuse i redovito se vračaju po još. S vremenom, felines s manje dispozicija za usamljeničkim životom, jednostavno su prešle na hvatanje glodavaca u zatvorenom, seleći se u ljudske domove.

Zatim slijedi svjetska dominacija:
Nije trebalo dugo da zavlada opća pomama za mačkama. Stari egipćani razvili su ‘kult mačke’ i obožavali božicu s mačjom glavom zvanom Bast ili Bastet. Ne samo da su mumificirali na tisuće mačaka, nego su mumificirali i miševe, kako bi njihove mačke u zagrobnom životu imale što jesti.
Iz Egipta, mačke su svoj put nastavile u drevnoj Grčkoj i Rimu. Nalazimo ih i u staroj Indiji i Kini. I tako redom širom svijeta, sve do današnje kućne mačke – a ne smijemo zaboraviti napomenuti da se držala i na brodovima kao mišolovka.
Naravno, gdje god da su išle, mačke su postale savršeni kućni ljubimci ljudima koji su ih udomili. Ali – nikad nisu izgubile u potpunosti svoju divlju stranu i nezavisnost. Kako je Henry David Thoreau zabilježio, “I ona najviše udomaćena mačka, koja je ležala na tapitu cijeli svoj život, čini se dosta ‘kod kuće’ u šumi, a njezino lukavo i spretno ponašanje, pokazuje da je tu na ‘domaćem terenu’ više od šumskih redovitih stanovnika.” – da se zapitate ko tu koga drži.

Steve Sampson
knowledgenews.net