Input your search keywords and press Enter.

Vojnik generala Gotovine vratio se na južno bojište pa sa suborcima pokrenuo posao u Dubrovniku

‘Imamo velike ambicije. Svakako je bolje da smo se posvetili ovom, nego da cijele dane sjedimo u kafiću’

U Domovinskom ratu mu je zapovjednik bio general Ante Gotovina, a u miru je sam svoj gazda. Glavno streljivo mu je na dalmatinskoj buri sušeno meso, no nađe se tu i sira, vina i maslinova ulja…
Za Darka Babića, umirovljenog časnika Hrvatske vojske, sa sigurnošću se može reći da ne miruje. Ovaj poduzetni član braniteljske Zadruge “Baba delicije”, koja se bavi prodajom i proizvodnjom nadaleko poznatoga drniškog pršuta, nedavno je u Dubrovniku, u krugu male place u Lapadu, otvorio Kuću pršuta, zapravo prvu pravu pršutanu u cijeloj Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

– Opišite nam malo vaš ratni put i pojasnite kako ste došli na ideju da se bavite baš pršutima?

– Svi mi koji smo se okupili u zadruzi bili smo pripadnici Prve gardijske brigade, bili smo u glavnim stožerima ostalih postrojba te u specijalnoj postrojbi Alfa. Nas šest ili sedam je bilo pod zapovjedništvom generala Gotovine i cijela priča počinje od tada. Ratni put nam je išao od zapadne Slavonije preko Šibenika i Vukovara, pa kasnije do Dinare i položaja koji su bili zastupljeni u “Oluji”.

Kako smo pripadali “Tigrovima”, Dubrovnik nam je uvijek bio blizak i neizbježna tema naših razgovora.

Pršutima smo se počeli baviti nedugo nakon rata, na prijedlog našeg prijatelja s kojim smo se povezali i napravili pršutanu, te počeli s prodajom pršuta. Svakako je bolje da smo se posvetili poslu, nego da cijele dane sjedimo negdje u kafiću.

Dubrovnik nam je kao grad izišao ususret, na natječaju smo dobili prostor i uskoro započeli s radom. U samom startu smo malo zakasnili, jer smo sezonu dočekali kao početnici. No, vjerujemo kako ćemo bolje rezultate ostvariti iduće sezone jer Dubrovnik pruža brojne mogućnosti i prilike.

Imamo u planu raditi cijelo vrijeme bez zatvaranja, a aplicirali smo i za kućicu na adventu, kako bi što više ljudi saznalo za nas i probalo naše proizvode. U ponudi imamo i vina jer surađujemo s mnogim prijateljima i partnerima iz Vukovara, tako da svatko odradi dio posla koji, kad se sve sklopi, daje jednu kvalitetnu cjelinu. Jedan naš pukovnik radi maslinovo ulje, drugi kolega sir, te imamo jako široku i zanimljivu ponudu, uz pršut koji je naš glavni adut.

– Od kada postoji vaša zadruga “Baba delicije” i gdje sve djelujete?

– Našu zadrugu smo osnovali ove godine u siječnju, mi smo jedna mlada zadruga koja ima velike ambicije. Imamo jedno prodajno mjesto u Dubrovniku i jedno u Zagrebu. Upraviteljica zadruge je kći specijalnog policajca Domovinskog rata i svi mi koji radimo dajemo maksimalan doprinos u okvirima svojih mogućnosti. Stroga hijerarhija kod nas nije zastupljena jer se baziramo na zdravoj i pozitivnoj atmosferi, tako da bez straha svatko kaže ono što misli.

U radu se trudimo biti temeljiti, kako bi našim kupcima pružili najbolju uslugu te tako ostavili dobar dojam da nam dođu opet. Ako se posao pokaže dobrim, u njemu vidimo daljnji prostor za napredak. U planu imamo otvaranje novih kuća diljem Hrvatske, to bi nam bila velika čast, a vjerujemo da će naša ponuda privući dosta kupaca.

– Kako ste došli na ideju doći u Dubrovnik, sami ili vas je netko pozvao?

– Naša vrijedna upraviteljica Katarina Babić temeljito prati natječaje te je prva primijetila kako se u Dubrovniku daje prostor u najam. Jednostavno smo se prijavili na natječaj Grada Dubrovnika i dobili prostor. Dubrovnik nas je privukao kao destinacija koja ima jako dugu sezonu, zahtjevne goste i dobre potrošače, a u prilog nam ide i to što u Dubrovniku nema pršutane, kao ni na prostoru cijele Dubrovačko-neretvanske županije. Samim time vidjeli smo prostor za rad te ostvarenje naših ciljeva jer slične ponude u županiji nema.

Također imamo i uslugu rezanja pršuta te svi zainteresirani mogu donijeti svoj pršut, koji mi izrežemo i složimo, npr. u plate za rođendane i oblike koje traži naš kupac.

Povezali smo se i s agencijama te za iduću sezonu imamo u planu raditi grupe, o čemu ćemo više razmišljati kada prođe advent i naša kućica, za koju se nadamo da ćemo je dobiti. Imamo u planu suradnju i s hotelima i restoranima, kako bi plasirali naše proizvode. Kome god treba dobar pršut, može se s povjerenjem obratiti nama.

U našoj ponudi imamo i kobasice te se trudimo nabavljati proizvode iz različitih krajeva Hrvatske, kako bi imali što veću i atraktivniju ponudu.

– Kakav asortiman nudite u Gradu i kakav je interes kupaca?

– Ljudi su u Dubrovniku jako dobro prepoznali našu ponudu i kvalitetu naših proizvoda. Devedeset posto domaćih ljudi vrati se ponovno, a bude i dosta stranaca. Što se tiče asortimana, dosta je proizvoda iz svih krajeva Hrvatske, pa se kod nas mogu naći specijaliteti iz Slavonije, Istre, kao što su kobasice s tartufima, kuhane šunke, janjeće paštete.

Do Božića planiramo uvesti još zanimljivijih delicija, kao što je kobasica od janjeta. Naravno, naš je osnovni proizvod drniški pršut, koji je zaštićen kao izvorni proizvod, a uz to imamo Livanjski sir, Paški sir te još poznatih sireva iz Dalmacije, dok od kobasica imamo slavonsku kobasicu, kulenovu seku i slaninu.

– Kakvi su kupci gospari?

– Jako smo zadovoljni. Dubrovčani su brzo prepoznali novost u gradu jer ništa slično prije nisu imali. U samim počecima su bili oprezni, prvo bi uzeli male količine delicije, pa nakon nekoliko dana par dekagrama više, a tek poslije trećeg i četvrtog puta uzmu po pola kilograma ili kilogram te im mi sugeriramo kako je uvijek bolje uzeti manje, pogotovo ako žive u blizini. Dobri su kupci i nemamo nikakve zamjerke.

Želim naglasiti kako u sklopu trgovine imamo i kušaonicu, tako da se može popiti i čaša vina. Imamo i 20 do 30 posto stranaca, a posebno u posezoni, u devetom i desetom mjesecu, to su pretežito gosti bolje platežne moći, koji se dulje zadrže te u većim količinama kupe razne proizvode.

Mislim da smo u tome napravili iskorak zato što prvo nudimo kušanje proizvoda te nakon toga mogućnost kupnje, dakle nismo orijentirani samo na profit već nudimo mogućnost kušanja, pa ako se nekome sviđa može kupiti, ali i ne mora. Mislim da je pozitivno što naši gosti mogu kušati čašu vina i naše proizvode jer za to do sada nisu imali priliku.

U Zagrebu ima nekoliko takvih lokala i kušaonica, a to ljude privlači.

– Kako gledate na braniteljsko poduzetništvo, je li to pravi način socijalizacije?

– Na braniteljsko poduzetništvo gledam kao i na svako drugo poduzetništvo u Hrvatskoj. Imamo iste probleme, koji se ponajprije odnose na birokraciju i megalomanski državni aparat te se uvelike koči procese koji su u drugim državama jednostavni. Ne treba biti sasvim negativan i reći kako je sve crno jer priča ima i pozitivne strane. Ministarstvo branitelja redovito nam pomaže kroz različite natječaje.

Mislim da je kod nas to sve dobro složeno na papiru i općenito gledajući kroz gradove i županije ne može se naći neka velika zamjerka, međutim u praksi stvari funkcioniraju puno teže i potrebno je poprilično vremena kako bi se stvari u konačnici realizirale i pretvorile u pozitivnu praksu.

Teško i zahtjevno je realizirati bilo koji projekt jer imamo kontradiktorne zakone, npr. to je isto kao da vam traže osobnu iskaznicu kako bi vam napravili domovnicu, a zapravo ne možeš imati osobnu iskaznicu ako nemaš domovnicu.

Što se tiče nas branitelja mislim da smo isti kao i svi ostali, s tim da smo malo predimenzionirani, jer uz naše mirovine samo pokušavamo ostvariti neke naše ambicije i djelovati u zajednici bez ikakvih negativnih namjera. Mislim da na ovaj način možemo samo dati doprinos državi i našim obiteljima te da nema ništa što bi mogli napraviti, a da bude loše. Oko 90 posto nas branitelja iz gardijske brigade nešto radi i nečim se bavi jer ne želimo samo ležati i biti na teret društvu.

Postoje ljudi koji su zaista invalidi u kolicima i kojima je potrebna pomoć, kako bi uopće mogli svakodnevno funkcionirati. U cijeloj priči ne smijemo izuzeti i one koji imaju teške posljedice po psihičko stanje, tako da mislim da treba djelovati kako bi se ostvario pozitivan učinak.

Pored svega bih kritizirao birokraciju, jer prilikom otvaranja trgovine u Zagrebu suočio sam se s raznim zahtjevima koji nemaju nikakve logike, a jedan od njih je da je potrebno imati sedam sudopera u trgovini, što mi je potpuno nejasno. Mislim da bi poslovanje bilo uvelike lakše kada bi se birokracija rasteretila. Dubrovnikom smo zadovoljni i ljudi su zadovoljni s nama, a imamo i mnogo planova s našim pršutima u budućnosti. Čast mi je najaviti da ćemo, ako dobijemo kućicu na adventu, dio vremena provoditi u našim narodnim nošnjama iz krajeva iz kojih dolazimo, te s veseljem podijeliti s Dubrovčanima našu kulturu.Zašto ‘Baba delicije’

Odakle zakladi ime “Baba delicije”? Ako ste pomislili da ima veze s nekom starijom ženom, na krivom ste tragu. Baba je zapravo bio ratni nadimak veterana Domovinskog rata Darka Babića, kojega je zapovjednik Ante Gotovina često isticao kao jednog od najboljih vojnika s kojima je ratovao.

Tridesetak godina nakon rata, za Božić se u generalovoj kući uvijek nađe narezanog Babina pršuta iz Pakova Sela.

– Naš pršut je poznat po tome da ne voli sunce, voli mrak i vlagu, a idealna vlažnost je 75 posto. Dimimo ga grabovim drvom, koje ima najmanje tanina, a kvaliteti pršuta pogoduju i česte izmjene juga i bure – objasnio je jednom prigodom Baba, koji je svojedobno u Zagrebu, na početku Vlaške ulice, tik do spomenika Augustu Šenoi otvorio Kuću pršuta, sira, maslina i vina, gdje se služe delicije iz Drniša.

Piše Romano RadonićTonči Plazibat/Cropix

Foto Tonči Plazibat/HANZA MEDIA
slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *