Input your search keywords and press Enter.

Sve manje pamtimo, bez interneta smo izgubljeni!

‘Visiti na Instagramu’ ne znači samo zabavljati se ili zgubidaniti, potvrđene su slutnje oko kojih se trebamo zabrinuti

Mnogi drže da je svijet u zadnje vrijeme osjetno “poglupio”, odnosno da su ljudi sve manje inteligentni. S naglaskom na mlade ljude.

Drugi ukazuju da je sve više država kojima na čelo dolaze agresivni, nasilni i ne baš mudri čelnici, koje mahom svrstavamo u populiste, a koji bi prije samo 15-20 godina izazivali opći podsmijeh:

Donald Trump (SAD), Boris Johnson (Britanija), Viktor Orban (Mađarska), kompletna vladajuća stranka “Pravo i pravda” u Poljskoj, Rodrigo Duterte (Filipini), Jair Bolsonaro (Brazil)…

Treći, opet, tvrde da su te dvije stvari – sve neinteligentniji novi glasači i sve bizarniji predsjednici – međusobno povezane. A četvrti su, pak, uvjereni da je za cijeli džumbus kriv neviđeni razvoj digitalne tehnologije, čija (prekomjerna) upotreba snižava čovjekovu inteligenciju. A novu tehnologiju, zna se, najviše koriste mladi.

Ako su sve navedene premise točne, proizlazi da je aktualna mlada generacija gluplja od prethodnih mladih generacija, i da baš zato širom svijeta imamo sve više dubioznih državnih čelnika. Drugim riječima, sve bi se te premise slile u poznatu, staromodnu konkluziju: kuda ide ovaj svijet?

Krenimo redom.

Prvi zapisi o tome kako će zbog indolencije mlade generacije svijet sigurno otići kvragu datiraju, vele, još iz starog Egipta. I tada je, prije više tisuća godina, neki mrzovoljni staroegipćanin prognozirao neumitnu propast svijeta, jer da nova generacija ne poštuje ni ljude ni bogove, ni ikakve vrijednosti pod Ramzesovim svodom.

Pa ipak, kako vidimo, svijet se nekako održao i više od tri tisuće godina kasnije.

Znači li to da na priče o tome kako ljudska inteligencija opada možemo nehajno odmahnuti rukom i opustiti se, sigurni u konstantni intelektualni napredak ljudske rase?

Baš i ne. Jer znanstvena istraživanja su neumoljiva – ljudska inteligencija doista opada. I to već trideset godina, još od kraja 80-ih, odnosno od početka 90-ih godina. Slučajno ili ne, početak toga pada vremenski se poklapa s masovnijom pojavom kompjutora.

Flynnov efekt više ne vrijedi

U istraživanju ljudske inteligencije – koje se provodi nešto dulje od 100 godina, od početka 20. stoljeća – postoji nešto što se zove “Flynnov efekt”. Riječ je o trendu neprestanog porasta prosječne ljudske inteligencije po desetljećima, što je 80-ih godina prošlog stoljeća prvi uočio slavni novozelandski psiholog i filozof dr. James Flynn (po kojem je trend i dobio ime), čovjek koji je, među ostalim, raskrinkao rasističke pizdarije o navodnoj intelektualnoj superiornosti bijelaca nad crncima, dokazavši da rasne razlike u IQ-u nestaju kad se izjednače uvjeti odrastanja i mogućnosti obrazovanja.

Dr. Flynn je metaanalizom mnoštva istraživanja otkrio da prosječna ljudska inteligencija, izražena kvocijentom inteligencije (IQ), u gotovo svim dijelovima svijeta svakog desetljeća raste za otprilike tri boda.

Novozelandski znanstvenik je pritom našao da je taj rast kontinuiran od početka 20. stoljeća pa sve do 80-ih godina, kada je otkrio tu pravilnost. U tom gotovo stogodišnjem razdoblju prosječni IQ porastao je za gotovo 30 bodova.

Međutim, kako to u životu biva, baš kad je dr. Flynn otkrio postojanje tog trenda, trend je prestao vrijediti i počeo se obrtati u svoju suprotnost, što su testovi pokazali nekoliko godina kasnije, a do danas potvrdila brojna istraživanja.

Prva klica sumnje došla je sredinom 90-ih, kad su istraživanja u pojedinim skandinavskim zemljama počela pokazivati da tamošnji prosječni IQ pada za 0,2 boda godišnje. Potom su slične rezultate počeli dobivati i znanstvenici u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Australiji.

Prije koju godinu studije napravljene u Britaniji ukazale su da zadnjih 30 godina IQ opada između 2,5 i 4,3 boda po svakom desetljeću. U Danskoj je otkriveno da je od 1998. do danas IQ na testovima za vojne regrute u prosjeku pao za 1,5 bodova.

Stvari ne stoje dobro

Konačno, velika studija koju su dvojica norveških znanstvenika – Bernt Bratsberg i Ole Rogeberg – lani objavila u časopisu “Proceedings of the National Academy of Sciences”, definitivno je dokazala da stvari ne stoje dobro.

Spomenuti autori su prikupili rezultate testova čak 730.000 mladih Norvežana u dobi između 18 i 19 godina koji su u razdoblju od 1980. do 2009. testirani u sklopu obvezne vojne službe. To znači da su testove rješavali mladi rođeni između 1962. i 1991. godine.

Pokazalo se da “Flynnov efekt” vrijedi za one mlade Norvežane koji su rođeni između 1962. i 1975. godine – njihov je prosječni IQ doista konstantno rastao sa sve većim godištem – dok je svaka generacija rođena nakon 1975. bilježila sve niži prosječni IQ.

Autori su naveli više razloga kojima su pokušali objasniti ovaj pad, odnosno nestanak “Flynnova efekta”: od promjena u obrazovnom sustavu, medijskom okruženju i prehrani, do povećanja vremena koje mladi provode online nauštrb vremena koje su prijašnje generacije provodile uz knjige.

I sâm dr. Flynn uočio je da “njegov” efekt više ne vrijedi. Još 2009. utvrdio je da tadašnji britanski 14-godišnjaci imaju za dva boda niži prosječni IQ od 14-godišnjaka koji su testirani 1980. godine.

“Dok smo obogatili kognitivno okruženje djece prije njihovih tinejdžerskih godina, kognitivno okruženje samih tinejdžera nije obogaćeno”, komentirao je tada dr. Flynn za britanske medije, ustvrdivši da bi pad inteligencije kod mladih mogao biti posljedica “manje inteligentne mladenačke kulture”, koja uključuje MTV, razne reality-showove i druge izdanke trash-kulture kojoj su današnja djeca izložena.

Dobro došli u vladavinu idiota

“Druge studije su pokazale koliko je prevladavajuća ta mladenačka kultura i koliko ima utjecaja na formiranje mladih ljudi, a primjećujemo i da utjecaj roditelja desetljećima opada”, tumačio je dr. Flynn, ističući da je današnja kultura vizualno orijentirana, odnosno da mladi manje čitaju i manje se upuštaju u ozbiljne konverzacije, što ne pogoduje razvoju inteligencije.

Upravo je nedostatak čitanja bio faktor koji je dr. Flynn uvijek naglašavao, a veliku pozornost privukla je i njegova poruka da mlada osoba može više naučiti čitanjem velikih djela književnosti nego pohađanjem fakulteta.

I drugi znanstvenici najčešće ovaj pad u prosječnom IQ tumače okolinskim faktorima, odnosno promjenama navika mladih generacija zbog snažnog razvoja digitalne tehnologije, s negativnim posljedicama za intelektualni razvoj čovjeka: od neprestanih distrakcija pažnje, što onemogućava ili otežava dulju koncentraciju, do prepuštanja “pametnim telefonima” da pamte i snalaze se u prostoru umjesto nas.

Umjesto uz Tolstoja i “Anu Karenjinu”, vrijeme se danas provodi na Instagramu. Umjesto Kafke i Gregora Samse, mladi danas izučavaju nove modele Androida i iPhonea.

Umjesto na pametnu literaturu, današnji mladi se oslanjaju na pametne uređaje, zbog čega se više i suptilnije intelektualne funkcije ne razvijaju, nego naprotiv – one kržljaju. Ukratko: što su uređaji sve pametniji, to su ljudi sve gluplji.

Stoga se čak i u ozbiljnim tekstovima o ovoj temi sve češće kao popkulturna referencija spominje američka trash-komedija “Idiocracy” (“Vladavina idiota”) iz 2006., koja prikazuje svijet budućnosti, odnosno planet Zemlju početkom 26. vijeka: nakon više stoljeća kontinuiranog pada prosječnog IQ-a, naši daleki potomci u tom filmu žive na granici kretenizma.

No, ako niste pogledali taj film, nije nužno da odete u kino ili da ga skidate s interneta. Dovoljno je da malo pažljivije promotrite glavne aktere današnje svjetske politike.

Piše Damir Pilić
Foto Ilustracije/Shutterstock
slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *