Input your search keywords and press Enter.

Stjepo Martinović – OČI SVETE LUCIJE

– SEDAM KONAVOSKIH PRIČA –
Sastavljena od sedam pripovjedaka teme kojih povezuje središnji prostor zbivanja – područje južno od Dubrovnika, odnosno Konavle, Boka Kotorska, Paštrovići… – a vremenski ‘protegnutih’ od antike i srednjega vijeka do sutona Dubrovačke Republike i današnjih vremena, ova knjiga plod je nastojanja da se u književni izričaj pretoči ono što se autoru u djetinjstvu i mladosti usidrilo u sjećanju kao začudna slitina legenda i povijesnih činjenica, obiteljskih predaja i posredno, iz raznolike literature, napabirčenih slika što su se u maticu storija o ljudima i događajima toga kraja uklopile kao što ne bi mogle nigdje drugdje – i kao što nikakve druge slike ne bi mogle na njihovo mjesto.Polazeći od zbivanja jeka kojih je nadživjela vrijeme u kojem su se desila i likova koji su zauvijek (p)ostali dio galerije protagonista bez kojih tih događaja, barem onakvih, ne bi ni bilo – uzimajući ih kao okvir zapleta, rjeđe i kao kamen-temeljac, a češće kao puki povod za usmjeravanje pripovijesti od možebitnog izvora prema jednako varljivom utoku – pisac priča o vječnim izazovima u rasponu od ljubavi i smrti do isključivosti raznih vrsta i nemirenja s nestajanjem… ispisujući prizore obasjane žestokim svjetlom dalmatinskoga juga, ustrajno pretačući u riječi arhaičnu glazbu jednoga osebujnog zakutka Mediterana. Žive u tim pripovjetkama muškarci i žene, djeca i starci… svih društvenih slojeva, jednako hulje i časni ljudi, smjeli muževi i kukavelji, pronicljivi i glupavi, grubijani i oni plahe duše… nositelji uloga što im ih je namijenio život putove kojeg rijetko mogu spoznati, nikada odrediti… bića ogrezla u vječnim bitkama sa zlom, pa ipak oplemenjena dobrom kojim će ozariti one koji se tomu budu najmanje nadali.

Tri karakteristike čine ovu zbirku poprilično nesvakidašnjom: priče poput ‘sedam konavoskih’ nitko ranije nije stavio na papir – legende kraja između Cavtata i Prevlake posljednji je, isključivo kao sakupljač tradicijskoga blaga, dodirnuo jedino Baltazar Bogišić, sredinom 19. stoljeća; autor iskazuje jednako uvažavanje svih aspekata kulturne povijesti Konavala, od antike i Bizanta do Republike svetoga Vlaha i 20. stoljeća, također jednako poštujući neprijeporne fakte i mnoge slojeve snolikoga što su se s vremenom na njih nataložili; konačno, autor se iznad svega trudi ispričati priče koje zapletima, opisima likova i situacija, njihovim i njegovim jezikom… svjedoče da ih nije ispisao samo sebe radi.

Pročitajte predgovir za knjigu – ovdje!