Input your search keywords and press Enter.

Nova Deklaracija neovisnosti – parodija na onu američku iz 1776. godine

Tekst koji slijedi je udanašnjivanje i parodija na tekst američke Deklaracije neovisnosti od 4. srpnja 1776. godine:"Kada tijekom ljudske povijesti postane prijeko potrebno i neizbježno za neki od naroda i ljudi općenito (jer ne možemo bježati od onoga što jesmo ili što nas čeka) u tom smislu raskinuti političke, misaone ili druge sprege – poveznice s drugim narodima i ljudima, te preuzeti svoju sudbinu na Zemlji u svoje ruke kako nalažu zakoni prirode i prirodnog, vrhunaravnog Boga, razumno je javno objaviti i izreći razloge koji dovode to toga.
    Ove istine možete smatrati očiglednim: svi su ljudi stvoreni nejednaki, obdareni od njihovog Tvorca neotuđivim pravima kao što su život, sloboda i nakana za sretnim životom u blagostanju. Čovjek je jednak s drugim čovjekom jedino u svojoj gluposti ako ne pomaže bližnjega, a takav je slučaj i s državama koje su tijekom povijesti pljačkale druge države, pa je neka nova i uljudnija međunarodnost zakonodavstva takvih država upravo jadna. Stoga pravni sustavi služe (ili su sluge) pojedincima koji će normirati načelnu jednakost iako ona takva nije nikad bila niti će ikad biti. Ljudi se rađaju različite boje kože, u različitim životnim uvjetima, pa čovjek nema pravo stvarati narodima, grupama ili pojedincima gore uvjete nego li su oni koje sam priželjkuje ili ih pak uživa.
    U cilju osiguranja ovih prava na svijetu moraju postojati ispostave Međunarodnih sudova koje neće biti koncentrirane u bivšoj kolonijalnoj sili (Nizozemskoj), već će ravnomjeno biti raspoređene diljem cijele planete Zemlje. Vlade ustanovljene od ljudi služe boljitku ljudskog roda, te su moralno odgovorne ne samo ljudima svoje zemlje, već čovječanstvu uopće. Zakonita moć proizlazi iz suglasnosti onih koji istinski vladaju na papiru, a to su narodi. Nikad nemojte pokušavati umanjiti snagu naroda jer bi mogli ostati bez one vlastite.
    U slučaju ometanja ovih ciljeva, pravo je naroda da promijeni, ukine ili ustanovi novu vladu koja će u korijenu imati moralna načela ne samo papirnate ravnopravnosti, već stvarnog napretka i sigurnosti za neki narod. Razboritim se može činiti da su davno ustanovljene vlade nepodložne promjenama u smislu prizemnih i trivijalnih razloga jednako kao što su i one nove nevaljale jer su proistekle iz prošlih, uvijek nasljeđujućih sustava. Povijesno iskustvo je pokazalo da ljudi mogu trpjeti podnošljiva zla, te da su neskloni ukidanju već ustaljenih oblika (vlasti). Čemu i kome su onda potrebna zla ako ih načelna dobrota u svakom živućem biću razdvaja od onoga što je dobro za neku državu i svijet. Višestoljetne ili dugogodišnje zlouporabe i uzurpacije, te stvaranja apsolutnog despotizma i nepotizma nad većinskim stanovništvom neke države daje tom istom kao dužnost zbacivanje takve vlade i oprezno uspostavljanje čuvara svoje sigurnosti i budućnosti na način da se u obijesti kasnije ne ponovi uzrok koji će također imati pravo pozivanja na ove riječi i slične posljedice.
    Takva bijaše npr. strpljivost hrvatskog naroda kroz povijest, ali ga je velikosrpska nevolja nagonila na promjenu bivše vlasti i umjetne državne zajednice. Prošlost stare kraljevske i ex-Jugoslavije povijest je neprekidnih povrijeda i uzurpacija nad hrvatskim narodom i državom, a takve su imale većim (ekonomskim i ljudski nehumanim) dijelom uspješan cilj uspostavljanja apsolutne tiranije nad hrvatskom državom.
    Dokaz za takve i slične stvari treba tražiti u kompleksnim povijesnim zbivanjima i sadašnjem trenutku, a nije li takav oduvijek bio otvoren i spreman razlaganju iskrenom svijetu u vidu činjenica:
    – Odbacivanja zakona moguća su uvijek na način da za nekoga vrijede, a za drugoga ne vrijede što nas opet dovodi do činjenice da svi ljudi nisu jednaki jer smisao takve rečenične konstrukcije zasigurno nije mogućnost pozivanja pred drugostupanjskim ili možda "međunarodnim" (internacionalnim) sudom koji bi se trebao zvati multinarodni (multinacionalni) jer se ne nalazi među narodima ili između njih, već je izniknuo iz naroda (drugo je pak pitanje iz kojih ili kojeg).
    – Zabrane usvajanja zakona od neposredne i hitne važnosti moraju proizlaziti iz narodnog bića, a ne nekog despota, tiranina ili skupina ljudi (npr. umjetnih 200 ili kolikogod bogatih obitelji od koji se neke predmnijevaju valjda "bogate" duhom) za koje vrijede privatni interesi koji su blijeda ili nikakva slika onih nacionalnih. To je svojevrsno suspendiranje razuma koji je bitan čimbenik ustroja neke države.
    – Predstavljanje ljudi u zakonodavnim tijelima povijesna je stečevina, te je nemoguće nekoga prisiliti da se odrekne takvog prava jednako kao što je nemoguće zaboraviti na hrvatske povijesne političke stranke još iz XIX. stoljeća, pa ih ne staviti u povijesni kontekst sadašnjosti kada su već uvedene županije kao stečevina srednjeg vijeka.
    – Zakonodavna tijela trebaju se sastajati na uobičajenim, ‘udobnim’, cijenom i vrijednošću nepovlaštenim i bliskim mjestima čuvanja pravnih akata koja su samim tim što su izniknula iz naroda zapravo nacionalno i neotuđivo vlasništvo. Takva su i izvješća Državnih ureda za reviziju, te moraju biti javna, objašnjena (regestama), te u svakom trenutku dostupna (putem Interneta, tiskovina i dr.).
    – Raspuštanje predstavničkih domova (parlamenta/sabora) moguće je samo u slučaju silnog nezadovoljstva naroda neke države jer u duhu naroda i ‘psihologije mase’ leži činjenica moralnih obveza i okosnica koje uvijek prevladaju, te su teško spojive s pljačkom, birokratskom obiješću i iskvarenošću.
    – Nemogućnost biranja, opstruiranje ili utjecaj na izbore i bilo kakvo iživljavanje takve vrste nedopustivo je samim tim što je državi potrebna stabilnost kako izvanka tako i iznutra, tako da joj ne trebaju iznutrice od bivših tajnih službi (KOS, UDBA) da nastavljaju mrežu utjecaja preko svojih aparatčika iz ex-komunističkog režima.
    – Nedopustiv je utjecaj na Ministarstvo pravosuđa ili bilo koju Državnu upravu jer onda takve ne čine dobro za državu koja time postaje poligon za uskogrudne privatne interese kao što su npr. europske integracije bez referenduma (ili pak glasačkim listićima lažiran bilo koji referendum).
    – Ne smije se utjecati na suce koji ovise o svojoj volji stavljenoj na raspolaganje narodu jer u suprotnom (i bitnim povrijedama zakona) narod može raspolagati njima. Plaće svih zaposlenih u pravosuđu, upravi i svim ostalim djelatnostima u nekoj državi regulirani su zakonima i ugovorima čiji smisao ne smije biti npr. u propisivanju vlastitih plaća jer budućnost može donijeti "nekolektivno" poštivanje zakona zbog manjka novca i kroničnog manjka hrabrosti obračuna s lopovima koji žestoko i uvelike potkradaju sve sustave otkad je svijeta, a danas vladaju pod zastavom koja se zove ‘demokracija’.
    – Vladar ili vlada može stvoriti mnoštvo novih javnih položaja, te gomile službenika za zlostavljanje naroda potkradanjem i proždiranjem njegovog bogatstva iako su prečesto iznikli iz toga naroda, a povijesna je činjenica da se to događa kao ustaljeni sofisticirani nastavak prošlog sustava.
    – Vojska i policija ‘među narodom’ bez suglasnosti zakonodavstva i naroda nisu stečevine narodnog blagostanja, već oružje u rukama privatnih interesa koji mogu ići protiv interesa svog naroda ako ga taj u takvoj poziciji uopće može imati.
    – Utjecaj na vojsku u smislu pružanja neovisnosti od građanske moći i nadmoć nad njom u biti je nedopustiva, ali u tom smislu postoji pravna regulativa koja opet u pravilu ide na ruku zakonodavca koji štiti interese (prečesto kriminalno stečenog) bogatog kapitala, a samo na papiru i načelno štiti široke slojeve naroda.
    – Udruživanje pravnih, pravno dopuštenih ili bilo kakvih skupina koje se udružuju da bi podčinile sudstvo tom utjecaju nespojivim sa zakonom može imati vanjsku formu akata navodne zakonitosti.
    – Razmještaj velikog broja naoružanih vojnika ili policije ‘među narodom’, gušenje na razumu utemeljenih prosvjeda i sl., nedopustiv je čin slično kao što je nedopustivo da vojska i policija ustavom imaju zajamčeno pravo na ‘ograničeni’ štrajk jer takva ograničenja nisu izniknula iz ‘jednakosti svih pred zakonom’ ili pak iz većine naroda, već pojedinih interesnih sfera koje štite sve sustave ovoga svijeta.
    – Zaštita, lažno suđenje, sukob i brutalno eliminiranje političkih neistomišljenika, te povlastice i namjerni prijevidi u slučajevima teških kaznenih djela (npr. pljačke i potkradanja državnog proračuna, namještanja iznimno skupih natječaja umjesto njihovog prethodnog reguliranja u smislu visine cijene, pa tko da manje i sl.) za pojedince samo je dodatna akumulacija nezadovoljstva u čaši strpljenja širokih narodnih slojeva.
    – Uskrata trgovačkih veza s dijelovima svijeta može imati poguban učinak jednako kao i neuviđanje potrebe jačanja vlastitog gospodarstva, te otkupa proizvoda i njihovog boljeg plasiranja u inozemstvu odakle mogu doći određeni pokušaji potkupljivanja domaćeg pozicioniranog stanovništva u smislu kupnje i plasiranja stranih proizvoda na domaćem tržištu.
    – Nametanje poreza bez suglasnosti većinskog naroda u nekoj državi može imati nesagledive posljedice u budućnosti. Porezi moraju biti odmjereni, te uvijek treba paziti da su efikasno uzete u obzir sve okolnosti kako su stvoreni oni kapitali na koje se plaća porez ili pak sami iznosi visine poreza tako da taj ne ostane zapisano načelo ili plodno tlo pravnoneutemeljenog bogaćenja pojedinaca.
    – Uskraćivanje koristi naroda od suđenja pred porotom nije dobar način napretka pravnog sustava neke države, budući da se takva u najnovije vrijeme znatno razlikuju od suđenja vješticama, vjerskim ili političkim neistomišljenicima, ali su pravne metode u razrješavanju tih problema ostale gotovo iste ili su tek neznatno napredovale.
    – Prijevoz stanovnika neke države preko mora, kopna ili zrakom da bi im se sudilo zbog navodnih kaznenih djela treba biti utemeljeno u ispostavama Međunarodnog suda koji mora imati prijerečene ispostave. Kada postoji npr. izuzeće za američke generale, tada bi moralo postojati za sve generale svijete, ali tu treba razlikovati agresora od žrtve. Hrvatski generali tako mogu odgovarati pred ljudskim ili božjim sudom samo u smislu obrambenog rata kao posljedice velikosrpske agresije koju su predvodili srpski generali. Obrambeni ratovi ne postoje ako nema izazivača i napadačkih ratova, ali i kapitala Zapada i Istoka koji uopće podrivaju, huškaju i produljuju sve ratove. Nizozemskim vojnicima za kazneno djelo propusta u Srebrenici ne bi trebao suditi Međunarodni sud koji je smješten u Nizozemskoj, već u nekoj od budućih ispostava tog suda (zbog moguće pristranosti).
    – Ukidanje slobodnog pravnog sustava neke države ili nametanje anglo-saksonskog pravnog ili nekog drugog sustava (npr. Europske unije) nije utemeljeno na volji naroda, već za takvo nešto mora postojati provedeni referendum. Zemlje-članice bilo koje zajednice država sklone su načelu lažne ekskviracije ili inkviracije što je u načelu traženje od drugih ono što same ne čine. U takvim pravnim sustavima poznati odvjetnici uspijevaju u pojedinim konkretnim slučajevima zaštiti malog čovjeka, građanina svijeta, dobiti milijunske odštete, a s druge strane vapi na milijune neriješenih i slično nepravednih slučajeva.
    – Oduzimanje povelja, lažno davanje povlastica (npr. političarima, kriminalno rangiranim bogatunima i lažnim braniteljima), ukidanje ili revidiranje važnih zakona (npr. Zakona o radu) zapravo dovodi do korijenite izmjene biti pravnih sustava da štite narod, a ne pojedince ili svoju vlastitost postojanja bilo ono fizički ili papirn(at)o utemeljeno.
    – Suspendiranje zakonodavnih tijela i proglašavanje vlastitih (gotovo bi mogli reći stranački opredijeljenih) ovlaštenih donositi zakone u nečije ime nemoguće je ako takva tijela slušaju glas naroda, te mora biti utemeljeno u duhu naroda koji je u pravilu većina nad manjinom ma kojih god glava koje pokušavaju na nemoguć i drzak način nametnuti svoju volju većini stanovništva neke države.
    – Predsjednik neke države nikad se ne smije okružiti ljudima iz tajnih službi (npr. Udbe) iz bivše despotske države, odreći se svoje vlade, niti se okrenuti protiv vlastitog naroda kojeg treba slušati više od svojih savjetnika ili priušnika (prečesto i kao u pravilu iz prošlih sustava).
    – Pljačkanje mora, obale, spaljivanje gradova i ubijanje žitelja neke države nedosputiv je čin bilo kojeg živućeg bića. Takvi postupci mogu biti očiti i krvavi, ali i prikriveni i dugotrajni jer kad uskraćujete određeni narod od osnovnih krajobraznih mogućnosti ili životnih namirnica onda ga možete stihijski fizički uništiti ili (ne)namjerno raseliti i baciti na prosjački štap.
    Vladar se u ovom trenutku sprema na prijateljski posjet u Srbiju. Praštanje je utkano u sve vjere svijeta, a nazočno je i kod ljudi koji se ne smatraju pripadnicima postojećih vjerovanja, već određenih uvjerenja ili svjetonazora. Dostojno stajati na braniku civilizacijskih stečevina znači postupak kada se agresor (Srbija u želji stvaranja Velike Srbije) dolazi ispričati napadnutom narodu (Hrvatskoj) koji se nema što ispričavati agresoru jer je ovaj započeo i vodio nešto što ne vodi na dobro, a to je osvajački i pljačkaški rat. Stvaranje posljedica je u uzroku, pa put do spoznaje uzroka vodi do puta praštanja. Američki predsjednik se u najnovije vrijeme ispričao za dvije atomske bombe bačene na Japan, ali to je čin forme koja je 1945. imala revanšističku zadaću fizičkom eliminacijom Japance prisiliti na potpisivanje kapitulacije jer su američki vojnici u velikoj mjeri stradavali po morima i kopnima i to nakon što je II. svjetski rat priveden kraju u Europi.
    Vladari su u povijesti znali okrenuti sunarodnjake, zarobljene na morima i kopnima, da podignu ruku na svoju domovinu i postanu krvnici svoje braće i prijatelja.
    Podizali su unutarnje pobune i udruživali se s nekadašnjim neprijateljima naroda. Veliki američki mason i razložno karizmatični Albert Pike (1809.-1891.) dodao je gledišta domorodnih Amerikanaca (Indijanaca) i obogatio masonsku tradiciju (iz koje je i iznikla američka Deklaracija neovisnosti 1776. godine). Filozofija domorodinih Amerikanaca svodi se na to da sve što postoji nalazi uokolo elemente nužne za egzistenciju, Svemir je oblik solidarnosti (jednodušnosti, složnosti) i život se ne može zamisliti u odvojenosti. Sve što postoji je pod utjecajem kruga elemenata i živuća bića su međusobno povezana (i samim Svemirom), tako da moramo živjeti u harmoniji s prirodom, a ne da pokušavamo vladati njome. Za američke domoroce pleme je sastajalište pojedinaca, a ne zbroj jedinki koje ga čine. Kad održavaju vijeć(anj)e, nastoje doseći suglasnost (konsenzus), ali ne obraćaju pozornost na vodstvo ili većinu gledišta, te ako se ne može postići suglasnost, svaka osoba čini ono što smatra prikladnim.
    Odštete za nanesena ugnjetavanja, razaranja i ratove moraju se izvršiti i platiti, ali taj čin ne smije biti simboličan jer ste onda put napretka posuli simbolima koji vas vraćaju u prošlost. Ubijena tijela i neuništive duše ne možemo u fizičkom smislu vratiti u prijašnje oblike života, ali budućnost je zaštitni kod iskupljenja. Molbe je nemoguće ispuniti ili ušutkati povrijedama, tako da je vladar ili prvak bilo kojeg naroda koji tiranski vlada nedostojan vladanja ili izbora slobodnog naroda.
    Upozorenja i skretanje pozornosti na nevaljala djela u svojoj konstantnosti mogu biti ustrajna, ali nečujna su onome tko ne želi slušati i ispraviti nepravde. Neutemeljene nadležnosti ili drakonski porezi ne mogu biti neopravdano ili ikako prošireni na sve slojeve naroda. Iseljavanje iz dijelova neke države ne može imati opravdanu ili neopravdanu sumnju ili pak činjenicu da u svim dijelovima iste države ne možete kupiti prostore za stanovanje (stanove i kuće) po istim ili barem donekle sličnim cijenama. Pozivanje na urođenu pravdu i velikodušnost izrabljivačkog naroda jednako je konstataciji da izrabljivanje proizlazi iz ljudske slabosti i nepravde koja bi navodno morala i mogla biti suprotnost i vrlina. Gluhost za glas pravde i jednakost po krvi može imati dosta problematičnu interpretaciju za one koji eventualno kažu da su različitih krvnih grupa, ali da nisu iste boje krvi.
    Svako odcjepljenje razuman je čin ako je nemoguć zajednički suživot u ravnopravnosti i sreći, te je narode potrebito raspoznati kao neprijatelje u ratu, a prijatelje u miru, kao što vrijedi i za ostatak čovječanstva.
    Ovime se stanovnici neke zemlje obraćaju najvišem sudu svijeta: naše su namjere plemenite (kao što to obično kažu muškarci), čestite i iskrene, te ih provodimo u ime i pod autoritetom dobronamjernog naroda. Svečano se obvezujemo i izjavljujemo svoje pravo na slobodu i neovisnost države (također i od kriminala, različitih nametnika, isisivača državnog proračuna i dr.), te svoju slobodu od vjernosti bilo kakvoj kruni ili zajednici bila ona europskog ili svjetskog karaktera. Pravo je neovisnih država da u punini moći vode ratove, ali ratovi su tijekom povijesti kalendar ljudske nerazboritosti mogućeg rješavanja problema u miru.
    Zaključivanje mira, sklapanje saveza, uspostavljanje trgovine, donošenje razumnih odluka i ostalih uradaka i stečevina slobodne i neovisne države proizašlo je iz naroda, a ne pojedinih nepromišljenih čina. U cilju podrške ove Deklaracije, snažnim osloncem božanske providnosti, obećavamo jedni drugima (i svim narodima svijeta) naše živote, našu sreću i našu svetu čast".

Tekst sastavio: Đivo Bašić