Input your search keywords and press Enter.

Ni vaš mozak ne može voziti i tipkati

Crveno na semaforu, treći ste u redu, žuri vam se na posao. Žuto, zeleno, super, sad ćete krenuti. Ili nećete… Onaj prvi ne kreće, ali zato kreću trube i rafal psovki! Kad shvati da je zeleno, krene mahati da se ispriča vozačima iza, a onda u njegovoj ruci ugledate…mobitel! Svakodnevna upozorenja vozačima da ne tipkaju na mobitel dok voze, trubljenje u prometu, aplikacije za pametne telefone vozača, čak ni nesreće nisu očito dovoljne da se zaustavi taj grozan trend tipkanja. Možda znanost pomogne.

Crveno na semaforu, treći ste u redu, žuri vam se na posao. Žuto, zeleno, super, sad ćete krenuti. Ili nećete… Onaj prvi ne kreće, ali zato kreću trube i rafal psovki! Kad shvati da je zeleno, krene mahati da se ispriča vozačima iza, a onda u njegovoj ruci ugledate…mobitel! Svakodnevna upozorenja vozačima da ne tipkaju na mobitel dok voze, trubljenje u prometu, aplikacije za pametne telefone vozača, čak ni nesreće nisu očito dovoljne da se zaustavi taj grozan trend tipkanja. Možda znanost pomogne.

Situacije koje mogu utjecati na sigurnost vožnje
Ekipa znanstvenika sa Sveučilišta Houston i Instituta za transport na teksaškom Fakultetu za poljoprivredu i mehaniku fokusirala se na različite situacije koje mogu utjecati na sigurnost vožnje. Testirali su 59 volontera u 4 različite situacije, od kojih je jedna bila normalna situacija bez stresora, dok su u ostale 3 vozači bili pod nekim oblikom stresa tj. distrakcije. U jednom slučaju je to bilo odgovaranje na komplicirana pitanja, u drugom su pitanja bila emotivna, a zadnja je situacija bila ona u kojoj su vozači tipkali na mobitel. Da bi se izbjegla pristranost, 4 vožnje su odrađivali nasumičnim redoslijedom po istom dijelu autoceste.

Vozači koji su tipkali na mobitel puno su lošije vozili
Kao što su i očekivali, vozači koji su bili pod utjecajem stresora vozili su vrlo nervozno, za razliku od vožnje bez stresora. Pokazatelji nervozne vožnje su bili prelasci iz jedne u drugu traku te nesigurna vožnja (ubrzavanje, naglo kočenje…). Testiranja su pokazala da su vozači koji su tipkali na mobitel puno lošije vozili te su za razliku od „emotivnih” i „zamišljenih” vozača češće prelazili trake i vozili opasno, dok su ostali vozili ravnije i sigurnije.

ACC – šesto čulo vozača
Objašnjenje takvom ponašanju istraživači su našli u ljudskom mozgu, točnije u dijelu nazvanom anteriorni cingularni korteks (ACC). ACC je dio mozga zadužen za automatsko ispravljanje grešaka u našem ponašanju. U ovom slučaju greške su kognitivne, emocionalne i senzorno-motoričke prirode. Takve situacije podižu razinu psihološkog stresa te pokreću naše nagonsko, nesvjesno, tzv. „fight or flight” (borba ili bijeg) ponašanje koje kontrolira autonomni živčani sustav. Rezultat takvog ponašanja je nekontrolirani pokret. Tu u priču upada ACC koji takve pokrete ispravlja. Ako, primjerice, lijeva ruka nekontrolirano trzne volanom, pratit će ju i desna te tako anulirati pokret i spriječiti potencijalnu nesreću.

No, da bi ACC funkcionirao potrebna je podrška ljudskog oka, nazvana petlja koordinacije oka i ruke. Ukoliko se ta petlja prekine, ACC ne funkcionira pravilno i ne može ispravljati greške poput nekontroliranih trzaja. Naravno, jednostavno je zaključiti da dok tipkaju vozači ne gledaju cestu te je našem mozgu vrlo teško na vrijeme obraditi informacije koje dolaze do oka i poslati povratnu informaciju ruci da ne trzne volanom. „Vozači mogu biti zamišljeni, zabrinuti ili tužni, no njihovo šesto čulo ih čuva od skretanja s pravca”, navodi Ioannis Pavlidis, voditelj istraživanja. „Tipkanje u vožnji je vrlo opasno jer uzrokuje kaos u našem šestom čulu. Samovozeći automobili mogli bi riješiti taj problem, no bit ove priče je da ljudi već imaju ugrađeni siguronosni sustav koji odlično funkcionira”.

Pametni sustavi u samovozećim automobilima
Pavlidis i njegovi kolege napominju kako je bitno da se ovakva istraživanja provode u slučaju da se samovozeći automobil pokvari. Uz to, nova saznanja o mehanizmima ljudske reakcije mogla bi spriječiti potencijalne nesreće. „Želimo razviti sustav u vozilima koji će moći pratiti ponašanje vozača na cesti, nervozno presijecanje traka i neopreznu vožnju te njegovo ‘unutarnje’ stanje koje uzrokuje takvu vožnju. Ovaj uređaj, kojeg od milja zovem stresalizator mogao bi poslužiti kao ‘crna kutija’ u nesrećama, ali i kao alarmni i preventivni sustav u automobilima, s tim da bi mogao osjetiti promjenu raspoloženja vozača”.

Izvor: Escience.com
biologija.com.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *