Input your search keywords and press Enter.

Mali grad – velika Republika

U čemu je tajna toliko duge opstojnosti Dubrovačke Republike kao države? Mali grad stoljećima je opstao i prosperirao okružen moćnim sukobljenim carstvima?

Iako mnogi starog Dubrovčanina zamišljaju kao lukava diplomata, ipak je njegova glavna karakteristika bila fanatična odanost domovini. Nije bio rijedak slučaj da dubrovački plemić odlazi u diplomatsku misiju sa spoznajom da se najvjerojatnije neće vratiti živ. Osim toga, cijeli je sustav bio podređen općem dobru. Povijest Republike gotovo je potpuno depersonalizirana. Ako pitate prosječno obrazovanog čovjeka da u jednoj osobi sažme političku povijest Rimskog Carstva, mnogi će imenovati, recimo, Augusta. Za Franačku će spomenuti Karla Velikog, za Francusku Luja XIV., za Španjolsku Karla V… Ali, pokušajte dobiti odgovor za Dubrovnik – neće ga biti. Zapravo, ta je “osoba” Republika sama. Po meni, to je jedan od ključnih faktora opstanka Dubrovnika – svijest o općem dobru i potpuna predanost tom jednom jedinom cilju
Dubrovnik je fenomen svjetske diplomatičke povijesti. Inteligencija starih Dubrovčana i njihovo poznavanje ljudske prirode zadivljuju i danas. Dubrovčani su bili majstori u izazivanju suosjećanja s njihovom situacijom. A priča o špijunima u starom Dubrovniku ni najmanje po uzbudljivosti ne zaostaje za najboljim špijunskim trilerima današnjice. U Dubrovniku je bila velika mreža stranih obavještajaca u Dubrovniku, a koja je bila preslika političkih prepucavanja tadašnjih velikih sila, Španjolske, Turske, Francuske… Svaka od velikih sila imala je svoje špijune u Dubrovniku, koji su svoja zapažanja slali u šifriranim pismima.

Božidar Domagoj Burić:
http://dubrovacki.hr/clanak/46538/republika

Amareta