Input your search keywords and press Enter.

KRIVA ISTINA

U EU sami ćemo odlučivati o svojoj sudbini ! ( Zoran Milanović )
U EU Hrvatska će zadržati svoju suverenost ! ( Ivo Josipović )Samo slobodni i suvereni narodi u svojoj slobodnoj i suverenoj državi mogu sami odlučivati o svojoj sudbini, a u savezima i federacijama, nema državnosti , nema suverenosti , pa prema tome ni samostalnog odlučivanja o vlastitoj sudbini.

Državu državom definira određeno područje pod zajedničkom vlašću, a odlika države leži u njenoj suverenoj i vrhovničkoj vlasti.
Prema tome je država skupina ljudi nastanjenih na jednom stalnom teritoriju podčinjenih suverenoj vlasti. Ta vlast dakako mora biti ograničena, na opće dobro zajednice i mora kao takva uzeti na sebe zadaću da ostvari opće dobro u suglasnosti s pravnim načelima da donosi svoje odluke u skladu s željama naroda. To ne podrazumijeva apsolutnu vlast i ako vlast prijeđe neke granice podanici moraju imati pravo rušiti državnu vlast i uvesti novu koja će donositi odluke u skladu s željama i potrebama naroda.

Ako je najviša državna vlast na određenom području ograničena nekom višom suverenom vlasti, tada ta najviša vlast nema potpune suverenosti i vlasti na određenom području, jer ne može biti suverene države i njene suverene vlasti, ako ta vlast ima nad sobom višu vlast i ako ta viša vlast može zapovijedati višoj i najvišoj vlasti, jer u tom slučaju nije više viša niti najviša, te kao takva vlast ne može donositi odluke s željama i potrebama naroda, kako one odluke o svakodnevnom životu tako ni one krucijalne i sudbinske odluke.

Danas je sasvim jasno da se ideja EU, od zajedničke gospodarske suradnje, time i jedne ekonomske zajednice, potpuno transformirala u ostvarenje jednog potpuno političkog ujedinjenja i to onakvog ujedinjenja koje već sada ima oznake federacije.
U tom slučaju zemlje članice, pa tako i RH ako postane članica, prestaje biti suverena država, prestaje nositi atribute države iz razloga, jer kao država članica neće biti neovisna od vrhovne vlasti te nove države. EU kao država postaje središnja vlast a ne njene članice. U svim unijama i savezima uvijek na određenom području, u ovom slučaju europskom području, može postojati samo jedna državna vlast, a nikako dvije ili više njih.

Hrvatska tako kao članica unije i saveza neće predstavljati pravu i potpunu državu, kao što je to slučaj sa suverenom državom. Moći će ostvariti samo djelomična prava, moći će ju se i nakon toga zvati državom, ali ona neće imati bitnih oznaka prave države.

Da se EU pretvara u federativnu državu govori činjenica i praksa kako sve unije i savezi mogu ići u samo dva pravca i to prema razlazu ili prema potpunom ujedinjenju tj. jedinstvu.
EU ide prema potpunom jedinstvu i baš kao sve unije i savezi tako je i ta unija samo povoljno sredstvo da se prikriju unitaristički ciljevi, te će u konačnici i taj savez, kao i svi savezi, dopuštati održavanje samo nekih formalnih oznaka državnosti, a ne suverenitet i samostalne sudbonosne odluke.

Država koja sama suvereno odlučuje o svojoj sudbini propisuje, donosi i sama provodi svoje a ne tuđe zakone. Ona i samo ona je garant svoje pravde i slobode. Ta prava izviru iz njenog suvereniteta. Ako država ima drugu još višu vlast i ako na njenom području vrijede tuđi zakoni ne može kao takva biti garant svoje slobode, pravde i sudbine.

Prema tumačenjima nekih pojedinaca i udruga koji se podrobno bave EU problematikom zakoni EU-a uvijek su iznad zakona zemalja članica i imaju apsolutan primat nad zakonima zemalja članica i ako je nacionalni zakon slučajno drukčiji u tom slučaju se automatski primjenjuje unijski zakon.
Po tim tumačenjima unija je onaj čimbenik koji upravlja životom i sudbinom stanovnika zemalja članica, jer ima i ovlasti za to, a te ovlasti zovu se isključive, podijeljene i komplementarne ( one koje se nadopunjuju).  Kako bi se shvatilo značenje tih ovlasti navest ću, prema tumačenju, isključive ovlasti unije, a one obuhvaćaju carinsku uniju, uspostavu pravila o tržišnoj utakmici radi funkcioniranja unutarnjeg tržišta, monetarnu politiku za zemlje članice čija je valuta Euro, očuvanje raznih bioloških resursa u okviru zajedničke politike ribarstva, zajednička trgovinska politika, zaključivanje međunarodnih ugovora. I u podijeljenim ovlastima unija može zauzeti neko od područja regulacije i članice u tom slučaju gube pravo da same reguliraju te oblasti.

Prema iznesenome je više nego jasno da RH ulaskom u EU prestaje biti suverena država i da postaje upravna jedinica. Jasno je da će drugi odlučivati o njenoj sudbini, a “uvjeravanja“ premijera i predsjednika RH su tek nastojanja da narod lakše proguta gubitak svoje slobode, svoje nezavisnosti i svoje suverenosti. Jasnije rečeno to što oni govore je kriva istina , odnosno to su dobro smišljene laži.

Zašto govore krivu istinu ?

EU je jedan dobro pripreman i bačen mamac za naivne. Baš kao i sve savezne države i unije tako  i EU zagovara jednu lijepu, pravednu i bratsku zajednicu. No pod krinkom jednakosti, bratstva i harmonije, pod krinkom gospodarske suradnje krije se i nesmiljeno provodi ekonomski imperijalizam . Današnja EU je nastavak stare imperijalističke politike industrijski razvijenih zemalja, a provodi se  osvajanjem bez korištenja sile i vojne moći. Iza ideje EU-a krije se pohlepa za ekonomskoj moći, pohlepa za zgrtanjem profita, uvećanje vlastite koristi i moći za industrijski snažne zapadne zemlje. Kapital, profit, moć, vlast i vladanje , to je cilj prije svega i iznad svega, a za ostvarenje tog cilja potrebno je podrediti ostale svojim interesima, potrebne su kolonije i širenje kapitalističkog sustava, jer imperijalizam traži širinu i treba nova tržišta.

Ideja EU-a je ujedno i ideja spašavanja kapitalizma, a kapitalističkom poduzetništvu cilj je proizvoditi i uvećavati profit, a to znači da mora rasti i širiti svoje polje djelovanja ako ne želi propasti. Zato je ekonomska i financijska ekspanzija osnovna značajka i uvjet opstanka kapitalističkog gospodarstva.
Sve to zahtijeva slobodno tržište i slobodni opticaj financijskog kapitala, zato trebaju nova tržišta, trebaju zemlje gdje je radna snaga jeftinija, treba ukidanje carinskih i fiskalnih barijera kako bi se mogao uvećati profit. Rušenje nacionalnih barijera primarni je cilj ostvarenju cilja.

Urušenjem  realkomunizma komunističke elite spoznale su svoju zabludu, ali su spoznale i svu moć i snagu kapitalizma. Preko noći su “progledali“ i prihvatili kapitalističku filozofiju kako je privatizacija i rušenje nacionalnih barijera prava formula ostvarenja zajedničkih poveznica jedne i druge ideologije, kako je privatizacija i rušenje nacionalnih barijera uvjet ostvarenja rasta proizvodnje i potrošnje.
Tom spoznajom otvorila im se mogućnost daljnjeg sudjelovanja u vladanju, doduše podaničkom, jer su postali sluge kapitala.
Nije se time obistinilo Lenjinovo proročanstvo, kako će kapitalisti komunistima zbog profita prodati i omču s kojom će ih komunisti na kraju povješati, već su komunisti suprotno od toga za malo vlasti u vlastitom dvorištu i malo profita u vlastitom džepu prodali i svog boga i njegovu ideologiju. Hrvatski komunisti također. Stoga i ne čudi da danas, kad su bili u stanju prodati svog boga, prodaju i hrvatsku državu.

Kapitalizam i ekonomski imperijalizam danas, što se RH tiče, preko svojih kompanija, zaklada i drugih ekspozitura nalazi saveznike upravo u onim snagama koje se deklariraju ljevicom , a nisu više ljevica i u onim snagama koje se deklariraju desnicom, a nisu desnica, već su i jedni i drugi bivši komunisti danas bez pravog cilja i bez prave ideologije. Financirajući ih održava na vlasti i u njima nalazi saveznike pomoću kojih potkopavaju i ruše hrvatsku državu kako bi ovladali hrvatskom gospodarstvom i njenim bogatstvima.
Saveznike nalaze i u svima onima koji su nasjeli propagandi kako je vrijeme samostalnih država prošlo, kako su samostalne države bile i jesu uzročnik nazadovanja, nereda, nemira…., a to je jedna blesavost nasuprot životnom realizmu.

Hrvatska minulost uči što je to životni realizam i ona jasno pokazuje na našem primjeru, da su samo slobodni i suvereni narodi, svaki u svojoj državi, ključ mira, stabilnosti i napretka u Europi. Sve drugo znači nazadovanje i nemir.
Stoga treba biti jasan i reći, suradnja da, ali ne i ropstvo. Treba reći, ukinimo ograde, ali ne narode i države!
Među europskim narodima postoje zajednički interesi i stoga je suradnja potrebna, ali je besmisleno da se zajednički interesi moraju bezuvjetno utvrditi zajedničkom državom.  To je suprotno potrebama i željama našeg naroda koji se devedesetih jasno opredijelio i izborio za svoj cilj, a to je bila država.

Hrvati danas srljaju, bježe od cilja. Vrte se u krugu ne gledajući u prošlost kako bi tako zauzeli svoj put prema budućnosti, a onaj tko to čini nalazi se izgubljen u svijetu i ne pronalazi svoj put slobode i zrele izgradnje, već nalazi put novih diktatura i novog ropstva.
Zrela izgradnja i hrvatska sloboda podrazumijeva u prvom redu oslobađanje od svih onih ideja koje guraju hrvatski narod u tuđinske državne okvire i svih onih koji te ideje žele provoditi. U tim idejama i tim okvirima možemo biti, opet, samo lak plijen.

Zrela izgradnja i hrvatska sloboda znači očuvanje svoje samobitnosti i izgradnju narodnog života, a bez temelja tj. bez samostalnosti i nezavisnosti to se neće moći. Bez toga nema slobodne, nema izgradnje, nema pravog gospodarskog napretka, nema socijalne pravde i to je kruta realnost. Za rješenje svih narodnih pitanja, za samostalno upravljanje sobom i svojom sudbinom vlastita narodna država je nužan i neophodan preduvjet.
 Uzrok dosadašnjem neuspjehu, uzrok što sebe do danas nismo uspjeli izgraditi, nije u postojanju hrvatske države i naše nezavisnosti, uzrok su ljudi, u prvom redu oni ljudi koji iz niskih pobuda pristaju uz nepravdu priječeći u tome put pravoj istini. Neminovno će time na sebe navući srdžbu i gnjev. ( Rim 2,8)
Uzrok našem neuspjehu su sve dosadašnje i sadašnje podložničke vlasti, koje su u svom apsolutnom i nedemokratskom načinu vladanja prešli sve granice i zato ih treba rušiti i postaviti nove ljude koji će vladati i donositi odluke u skladu s željama i potrebama naroda.

 U tome je ključ uspjeha, a ne u krivoj istini koju nameću oportunističke i podložničke snage pune svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti i podmuklosti.

Mirko Omrčen