Input your search keywords and press Enter.

U susret Božiću

Dragi vjernici! Vjerujemo da nam je nešto od adventske poruke ostalo u ušima. Treba pripraviti svjetlo, moramo se za nešto pripremiti. Ovaj adventski poziv na pripravu krije u sebi troznačnu poruku:

Pripravimo se za božićnu svečanost! Možda sada mislite: To ćemo svakako učiniti i pritom ćemo neumorno trčati dok sve ne posvršavamo. Razmišljat ćemo i kupovati i nikoga nećemo zaboraviti. Pritom će nam ostati još malo vremena i za obiteljski ugođaj i za vijenac s adventskim svijećama. Ne bojte se, neću se sada boriti protiv vanjskih priprava, kao Ivan Krstitelj, koji je svojim zemljacima prijetio ognjem. I ovakva naša priprava spada na božićne blagdane i nitko joj od nas ne može izmaknuti. Zaista je ovih dana lijepo razmišljati kako ćemo jedni druge obradovati. Kad vidimo kako ovaj blagdan omekša srce i potiče na djela ljubavi, uvidjet ćemo kako ovaj blagdan ništa ne može ubiti ma što mi od njega napravili. Kao što ga nekoć nisu mogli ubiti ni krvožedni Herod, niti nezainteresirani pismoznanci. Nemojmo dakle, upropastiti radost! Sigurno je da Božić nećemo učiniti kršćanskijim napustimo li sve običaje oko jaslica, nastale iz duboke vjere, kritizirajući ih kao “prazne čahure”, nego ćemo to postići ispunjavajući ih novim sadržajem. Nećemo postići ništa ako odbacujemo upute kako se izgrađuje prava pobožnost prema jaslicama. Naprotiv, postići ćemo mnogo ako pustimo da nas ove upute dovedu k jaslicama. Pustite, dakle, da vas darovi, umotani u lijepi papir, sjete na božićni dar što nam ga je Bog poklonio “na radost svega svijeta”, a Marija ga povila u pelenice. “U ponoć se Bog rodi” i “U jasle ga stavljaše”. U tom toplom svjetlu svijeća prepoznajte odsjaj svjetla što je upaljeno one noći da bi nas rasvijetlilo!

2. Pripravimo se sami!
Nije dovoljno nešto pripremiti. Moramo najprije u samima sebi stvoriti božićno raspoloženje. Ivan kaže: “Uđite u se! Pripravite put Gospodinu u svojim srcima!” Čemu bi nam koristilo i najsjajnije božićno drvce ako bi u nama ostala tama? Što bi nam koristili i najljepši pokloni, darovani bez ljubavi? Očistimo najprije kamenje koje zatvara put Gospodinu u naš vlastiti život! Uza sve bogatstvo i blagostanje, može se imati Božić bez radosti, dok, s druge strane, Božić može biti siromašan kao uz jaslice u betlehemskoj štalici, a da ipak bude ispunjen velikom ljubavlju i nadom sjajnijom od staniolskih vijenaca u predbožićnim izlozima. Toga treba da se prisjetimo. U ulaženju u sebe prisjetit ćemo se onoga što se nekoć, tako skromno i neupadljivo, dogodilo u zabačenom kutku rimskog carstva (Božić je događaj, a ne legenda). A to i sada donosi tako silne i neprolazne plodove da to ne bismo mogli shvatiti kad ne bismo vjerovali da se u tom siromaštvu htjela objaviti sila i ljubav Božja. Ako se prisjetimo svega onoga što se tada dogodilo, Božić nam neće ostati šuplje oponašanje, nego će “vanjština” postati osmišljenim znakom božanske zbilje.

3. Pripravite putove Gospodnje!
Moramo misliti i na još nešto više. Božić ne treba biti jednosmjerna i slijepa ulica u naše unutarnje prostore. Neka to bude izlaznica za Spasenje svijeta! “Pripravite put Gospodinu!” “Otvorite vrata Kristu” Božićem se ne razumijeva samo pobožna srdačnost i povlačenje u tihe odaje razmatranja. Ovom je djetetu stalo do svijeta koji će se obratiti Bogu po onima koji u njega vjeruju. Tek se po susretu s bližnjima, po uvijek ponovnom opraštanju, u novom pokazivanju dobre volje ispunjava smisao onoga traganja za čovjekom što čini Bog koji je radi nas ljudi postao čovjekom. Stalno slušamo zahtjev: Božić se mora promijeniti ili dokinuti! Dokinuti ga ne možemo. On se dogodio. Ne treba ga ni mijenjati: on je bio i ostao je poruka Božje ljubavi. Moramo se sami, osobno, promijeniti i opet čuti njegovu poruku: Bog je došao među ljude da bi svijet postao Božjim po onima koji u njega vjeruju.
Božić je vrijeme mira i ljubavi. Osjetiti radost Božića možemo samo s Isusom, jer se Njegovom rođenju i veselimo. Veselimo se zato zajedno s Njim. Proslavimo Božić s Kristom, pomolimo se našem Bogu i Spasitelju. Pođimo zato svi dočekati Božić tamo gdje mu je i pravo mjesto. Pripravimo ovih dana sami sebe za Božić i polnoćkom u našim Crkvama, dajmo pravo značenje najsretnijem danu u Kršćana, jer samo u Kristovoj Crkvi možemo se istinski i iskreno radovati Isusovu rođenju! Učinimo sebe i naša mjesta, sela, ulice i domaćinstva, boljima. Neka shvatimo da je izobilje jela i pića ovih dana samo da uveliča značenje Božića, a nikako suprotno. Nemojmo zato u pijanstvu i sličnom dočekati Božić. Nemojmo se prepoznati po onoj sv. Pavla apostola: “Bog im je trbuh, slava u sramoti”. Zato jedimo i pijmo ali prije svega učinimo sebe boljima. Neka dobro ovih dana zavlada nad nama i ostane u nama! Učinimo dobro i drugima, sjetimo se bolesnih i nemoćnih, siromaha i napuštenih, tužnih i osamljenih, kojih se nema tko sjetiti i podariti im trunku radosti, ne da bi se osjetili jadnim i siromašnim već da dobiju dio sreće i veselja uslijed nadolazećeg Rođenja Spasitelja našeg, Isusa Krista! Jer svako svijeta stvorenje, danas ima veselje. Veselje je dio duše i srca koje poklanjamo čovjeku, starcu i nemoćniku, osmijeh i radost nasuprot obilju stola.
Budimo ljudi za ljude, vrijeme protječe, danas jesmo a sutra tko zna gdje smo?!
Teško je izraziti nešto riječima što čak ni umom ne možeš shvatiti. Pojam svijeta, objašnjenje zašto, kako i zbog čega. Nije lako tok misli izbaciti van, nije lako sve tokove u prostranstvima uma usmjeriti, spojiti i dešifrirati. Nije lako živjeti. Rađamo se savršeni, bez loše misli u glavi, bez osjećaja mržnje i zavisti. Vrijeme to mijenja. Ono nam daje poboljšane fizičke i psihičke sposobnosti. Daje nam promjenu. Daje nam razum. Ono je relativno. Vrijeme. Čovjek je savršen. No savršenstvo nestaje čim se upoznamo sa nekim osjećajem koji nam ne paše. Glad. Bol. Stres. Umor. Nelagoda. Tada nestaje ona savršenost osobe. Nema je više. Svi smo mi ljudi. Svi smo bili savršeni. Sada smo samo dio svijeta, tvrdim onog svijeta koji je napredan, svijeta velikog ljudskog srca i uma, svijeta koji štuje Boga i Božje zapovijedi, jer u njima su u kratkim crtama naznačeni svi zakoni, dostojni Boga i Čovjeka! I zato uvijek i svagda blagujte kruh njegov, budite sretni i zadovoljni pri obilju stola u krugu obitelji, ne tražite previše iako imate pravo na to, jer ni ON nije tražio velebne dvore, udobne apartmane ili jahte, došao je na svijet u štalici, gurnut na periferiju grada, u oštru slamu i studen, i otuda krenuo na put učenja, patnje i muke, na Golgotu, na njegov i naš Križ. Periferija Betlehema postade tako naslovnica vjere, nade, ufanja i spasenja!
Neka Vam je Čestit, Sretan i Berićetan Božić!

Božo Lučić
Cavtat